Dodjela Nobelove nagrade za književnost Bobu Dylanu opasan je presedan. I ja sam u svom životu pisao i skladao pjesme, njih 30-ak za svoje dramske komade, a bavio sam se i multimedijom. Ali nitko mi nije dao nagradu Emmy. Nobelova nagrada je jedna, a nagrada za glazbu ima jako puno. Zbog čega netko želi izjednačiti različite umjetnosti – rekao je nigerijski književni nobelovac Wole Soyinka na pulskom sajmu knjiga i autora, na kojem je nesporna zvijezda, predstavljajući hrvatski prijevod romana “Vrijeme rasapa”.
Kako sam izludio diktatora?
A Wole Soyinka, koji je kao prvi afrički pisac dobio Nobela i to daleke 1986., godinu dana prije pjesnika Josifa Brodskog, nije izbjegao komentirati ni ovogodišnju stanku u dodjeli Nobelove nagrade za književnost zbog skandala s članovima Kraljevske akademije.
– Nedavno sam bio u Stockholmu i rekao im da je bila greška ne dodijeliti nagradu ove godine. Nobelova nagrada velika je promocija književnosti. Stoga, ako nisu htjeli dodijeliti nagradu nekom pojedincu, mogli su je dodijeliti nekoj udruzi ili organizaciji koja se bavi promocijom književnosti i književnih sloboda, a takvih ima – misli Soyinka koji je roman “Vrijeme rasapa”, prvi puta objavljen prije 45 godina, pisao u zatvoru u rodnoj Nigeriji.
– U zatvoru sam završio nakon građanskog rata u Nigeriji. Mislim da ljudi u Hrvatskoj mogu zamisliti takav rat. Ti su ratovi jako bolni i nakon takvih ratova stvari u društvima više nikada nisu iste. Bio sam zatvoren 22 mjeseca u dvorištu s ljudima koji su bili osuđeni na smrt vješanjem. Nisam mogao raditi ništa osim pisati na toaletnom papiru ili papiru od cigareta. Pušenje nam je bilo dozvoljeno jer su mislili da ćemo tako brže umrijeti. Ali, prevarili su se – rekao je Soyinka koji misli da je rat u Biafri ostavio posljedice koje se osjećaju i danas.
– Otmice, silovanja djece, Boko Haram i religiozni fundamentalizam posljedice su rata u Biafri – rekao je Soyinka, koji se u jednom trenutku morao preseliti u SAD.
– Učinio sam to iz zdravstvenih razloga i u vrijeme kada je na vlasti bio izuzetno brutalan general Sani Abacha. Za vrijeme tog drugog egzila bio sam jako produktivan, napisao nekoliko dobrih drama, pokušao se obogatiti, napisao puno političkih tekstova, postao ratoborniji. Mislim da sam izludio tog diktatora. Bio je to za mene simbolički politički godišnji odmor, iako su u Lagosu na ulicama bili plakati na kojima je bila moja slika i pisalo je traži se živ ili mrtav – prisjetio se Soyinka, kojeg je njegov hrvatski nakladnik Ivan Sršen pitao misli li da je utjecao na novije generacije nigerijskih pisaca, primjerice Chimanandu Ngozi Adichie i njezin ratni roman “Polovica žutog sunca”?
– O ratu u Biafri prvo su pisali generali i oficiri opjevavajući svoju ulogu u njemu. Njih nije zanimalo što je taj rat učinio običnim ljudima. No, onda su o tim običnim ljudima počeli pisati romanopisci u svojim romanima – rekao je Soyinka, koji za sebe ne misli da je religiozna osoba, ali misli da je duhovna osoba.
Industrija lažnih vijesti
– Afrička religioznost vrlo je živa. Kršćanstvo i islam najviše su naštetili religioznosti Afrike iz njezinih pretkolonijalnih vremena – misli Soyinka kojeg iznimno ljute lažne vijesti.
– One su opasne, ali su i naša stvarnost. To je prava industrija baš kao i društvene mreže. Ja ne koristim Facebook, nisam tviteraš, ali imam problema s njima. Ugasio sam već 20-ak lažnih Facebook-profila na svoje ime, ali nikako ne mogu ugasiti onaj iz Poljske, što i nije daleko od Hrvatske. Otvorio ga je Nigerijac koji živi u Poljskoj, a sklopio je i ugovor s Amazonom pa sada prodaje moje knjige. Što će sutra prodavati u moje ime, kondome? On zna da sam u Puli i vjerojatno će i ovo predstavljanje staviti na svoju stranicu i zarađivati. Ako ga sretnete, javite mi. Znat ću što učiniti s njim – rekao je Soyinka koji je 2018. proslavio 84. rođendan, a u Pulu je doputovao iz Nigerije u kojoj živi i bavi se aktivizmom.
A olovka sa kojom sam pisao mi je bila prst, koji sam redovito natapao u zutu tintu u mom supku. I zato mi danas knjiga malo mirisi, medutim sa jednom stipaljkom na nosu ipak je citljiva.