Posrećilo vam se – sjedite u zračnoj luci John F. Kennedy u četvrti Queens – ali kamo poletjeti iz New Yorka. Odabir je na vama. Evo, tri su opcije iz New Yorka dalje na let u Buenos Aires, Barcelonu ili u – Sisak. Točnije, u Željezaru Sisak. Što biste odabrali?
– Ja sam odabrala Željezaru! – veselo će Jessica Anderson (25).
A gdje je kokos?
Djevojka je iz Louisiane. Ne s ceste Lujzijane koja vodi od Karlovca prema Rijeci, već iz države Louisiane. Točnije, iz New Orleansa. Sjedimo usred Željezare, u prizemlju jedne od starih tvorničkih zgrada. Odakle Amerikanka ovdje, usred jezgre nekadašnjeg industrijskog i metalurškog giganta? Na mjestu gdje su nekad bile valjaonice, čeličane, visoke peći... A sad pustoš.
– Došla sam kuhati! Mogla sam birati baš bilo koje mjesto na svijetu, uostalom u mojem gradu barem ima desetak kuharskih škola, ali u Sisku na Kulinarskom institutu u Željezari imali su najbolji program. Uspoređivala sam malo na internetu i odlučila, to je to što me zanima! Idem u Sisak – priča djevojka u kuharskoj odjeći. Taman je završila s nastavom u toj privatnoj školi kulinarskih vještina. Bit će tu dva mjeseca.
Kako je bilo na dočeku Nove godine ovdje u Sisku?
– Ne znam. Novu 2018. dočekala sam u New Yorku, u Sisak sam došla tek nedavno. Zasad se privikavam. Moj je New Orleans grad plaža, klima je topla, a ima i rijeku kao i Sisak – Mississippi.
Zašto Sisak, a ne Buenos Aires?
– Mogla sam birati, Argentina, Španjolska i Hrvatska bile su opcije. Volim avanturu, nove stvari, upoznati druge kulture. I rekla sam, zašto ne! Prijatelji u Americi, kad su čuli da idem u Hrvatsku, odmah su rekli: “Ah, tamo su prekrasno more i plaže, uživat ćeš na suncu”, no onda sam im objasnila da idem u grad koji je na kontinentu, da to nije Dubrovnik, već da su ovdje šume, zelenilo, rijeke... Bolje je da sam u manjem gradu, jer došla sam učiti, došla sam zbog škole, pa se mogu fokusirati na to, umjesto da jurim razgledati Barcelonu. Nisam znala puno o Hrvatima, ali čula sam da ste kao narod dragi. Bila sam već u Europi, u Francuskoj i Poljskoj, pa sam otprilike znala što mogu očekivati.
Što se kuha u Sisku?
– Volim raditi s mesom, kukuruzom, bananama i kokosom. Istina, tu nema baš kokosa, ha-ha... Dosad sam u New Orleansu radila u prihvatilištu za beskućnike. Volim pomagati ljudima kojima je to potrebno. Točnije, s mladim djevojkama koje su rano zatrudnjele, recimo sa 17 ili 18 godina, a koje su muževi ili njihove obitelji prepustile samima sebi. Ostavili su ih. I njih sam učila kuhati. Neke čak nisu znale ni očistiti i narezati luk. Išla bih s tim djevojkama u dućan, učila ih što im treba da naprave obrok, što kupiti od namirnica, kako to pripremiti. Da ih potaknem u teškom životu – priča Jessica.
Koliko zarađuje vozač autobusa u SAD-u?
– Možda 35.000 dolara godišnje.
A kuhar?
– Dobar chef može zaraditi i 100.000 dolara godišnje. Ali, novac nije ono što me vuče. U budućnosti bih željela raditi negdje u Južnoj Americi, učiti djecu što je zdravo, kako to pripremiti, zašto se treba tako hraniti. I dalje pomagati ljudima – govori.
– Amerikanka nije prva koja je u Kulinarski institut u Sisku došla naučiti nova kulinarska umijeća. U Sisku su bili kuhari iz Kazahstana, Meksika, Singapura, Australije, Brazila, Norveške... Iz svih tih zemalja došli su usavršavati vještine k nama u Sisak. Zamisli kolika je to strast, pa tko bi od nas ovdje otišao u školu, recimo, u Kazahstan? Ali, eto, umjesto u neku od 200 ovakvih škola u SAD-u, Jessica je došla k nama. Doći će i drugi – govori Zdravko Perić, šef edukacije.
I kvart se ovdje zove Koreja
– Kuhao sam i ja vani, bio sam po cijelom planetu. U SAD-u, Japanu, Meksiku... I evo me sad tu, u Željezari. Učim polaznike francuskoj klasičnoj kuhinji, ali i talijanskoj, jer mnogi školovanje nastave u Italiji. Ali, kad iziđu iz Željezare, mogu raditi u bilo kojem restoranu u Zagrebu ili Dubrovniku...
Eto, događa se nešto u Željezari, na mjestu gdje je u njezinu samom srcu nekad radilo 12.000 ljudi, danas ih radi – 80. Prolazili su ovim krajem mnogi stranci. Eto, u doba nesvrstanih su predsjednike koji bi dolazili u Zagreb na velesajam, dovodili tu.
– Sjećamo se kako su se nekad vlasti hvalile Željezarom. Bili su tu predsjednici Namibije, Južnoafričke Republike, Zambije... – kažu u Željezari.
U Željezari je i naselje – Koreja.
– Gradilo se u doba Korejskog rata, ali nije zbog toga dobilo taj naziv. Sredinom 50-ih živjeli su ovdje samo muškarci, radnici. Tu se kartalo, pilo, vadili su se noževi... Zato je naselje dobilo to ime.
Danas je mirno, no noževi i dalje rade, ali kuharski.
Pogledajte i galeriju: 5 zelenih oaza u Zagrebu za bijeg od svakodnevnice
Jessica, bilivila ti meni ili ne, ali ja sam birao između Natalie Portmann i Kristen Stewart a završio sa medekom u krevetu...