Ljudi, ovaj odbija palačinku! čujem na engleskom ispred palačinkarnice na rivi u Poreču. Vremešni Englez maše rukama i glasno se pravda društvu: "Sva su djeca u školi jutrom jela kruh i salamu, a meni je mama uvijek pakirala palačinke. I zato ih više ne jedem!" Što bi Englez da se kao klinac slikao sa zmijom?
A upravo to se može nešto dalje na rivi. Gospođa nudi staviti njezinu zmiju oko vrata i fotografirati se. Zaobišao sam i zmiju i gospođu u širokom luku. Iz sigurne daljine gledam ima li 'kupaca' te vidim da neke ta turistička ponuda veseli. Englezi i Nijemci se interesiraju.
– Da Nijemaca nema, bili bismo na velikim mukama – kažu mi Porečani.
Nisu Poreč samo zmije i palačinke.
– Ti si najvažnija kockica našeg mozaika – kaže njihov slogan, a ide i korak dalje. – Ti nas upotpunjuješ.
Šarm mozaika je glavni adut ovoga grada, ali...
– Gdje baš ja da sam najvažniji dio grada, pa tu sam tek par sati? – uhvatim se kako razgovaram s turističkim prospektom.
Knjižica mi spremno odgovara:
– Neki od svjetskih poznatih mozaika koji krase Poreč složeni su još u 3. stoljeću, a neki se slažu tek tvojim dolaskom. Mozaici su to koji stvaraju doživljaj kockice koje svakog dana iznova dopunjujemo, čekajući tebe...
Ipak ostavljam katalog na klupi i pronalazim bolje društvo. Plavuša istetoviranih leđa mi, vidjevši me s ručnikom preko ramena u Villa-Clubu uz more, koji je preko dana kafić, kaže:
– Nećeš se tu u centru baš usrećiti s kupanjem, ima mnogo kamenja na ulasku u more.
– Pa kud onda, valjda ima pravo mjesto, imate 37 kilometara obale? – uzvraćam podacima iz napuštene knjižice.
– Istraži, ne možeš odmah otkriti sve – zagonetna je.
Gdje god da sam uskočio u more, bilo je čisto. Petinu Plavih zastava, tih renomiranih titula, ima upravo Poreč.
Vraćam se u grad. Eufrazijevu baziliku, spomenik svjetske baštine s vrijednim mozaicima, pod zaštitom UNESCO–a, vidio sam kao klinac, to ostavljam mladim generacijama, kao i dečke koji se dobacuju sladolednim kuglicama. No, mališane sad vabe druge atrakcije; tematski i aquaparkovi te druga čuda.
>>Umag noću spava,a budi ga tek lupkanje teniske loptice
