Cestom što od Rijeke vodi preko Viškova vozimo se uzbrdo, na šestotinjak metara nadmorske visine, prema granici sa Slovenijom, sve dok pred nama ne iznikoše velike drvene gljive i skulptura čovjeka koji u rukama drži natpis našeg odredišta. Klana.
Odredište za lovni turizam
Mjesto je to pomalo zaustavljeno u vremenu u kojem se miješaju krajolici Gorskog kotara, Primorja i susjedne Slovenije, s planinskom klimom, dvadesetak minuta vožnje udaljeno od mora, prostorno najveća općina riječkog prstena, s najmanje ljudi. Sve i kad bi htjeli tu graditi kojekakva betonska čudesa, ne mogu jer je ova šumovita općina u vodozaštitnom području.
Nedaleko od zgrade Općine spomenik je političara i hrvatskog bana, Klanjca Matka Laginje. Okolo je posađeno cvijeće. Pitamo je li u kakvoj turističkoj funkciji njegova rodna kuća pa doznajemo da nije, kao ni zavičajni muzej, odnosno etnografska kuća Rebičina kiša. U Klani više nema ni restorana, vlasnik posljednjega lani se odselio. No zato je uređenih šumskih izletišta, pješačkih i biciklističkih staza i lijepe prirode napretek. Šume su pune i jelena, košuta, medvjeda, vukova, risova... zbog čega je Klana i odredište za lovni turizam. Od Željke Šarčević Grgić, načelnice općine u kojoj su uz Klanu i sela Lisac, Breza, Škalnica i Studena, svako sa svojom crkvicom i sa svojim svecem zaštitnikom, doznajemo ponešto iz povijesti i sadašnjosti kraja poznatog po drvnoj industriji i preradi drva te dobro poznatog odredišta i među ljubiteljima gljiva, koje ovdje rastu "k'o lude" pa se u jesen tu održava pravi mali festival ukusnih šumskih plodova.
Nakon nekoliko uvodnih slova, s voditeljicom općinskog Odsjeka za društvene djelatnosti Ivanom Marinčić odlazimo na uzvisinu gdje su ostatci kaštela Gradina i odakle se Klana vidi kao na dlanu. Put je uređen, noću osvijetljen, na Gradini je postavljena pozornica za glazbeno-scenske nastupe. Korištenje ovog prostora traje još od kasne antike kad se gradio Liburnijski limes – sustav nadzornih postaja i utvrda. Promjenom država i gospodara kaštel je dograđivan i naseljavan, no u 19. stoljeću potres ga je dobrano načeo, a mještani dokrajčili odvlačeći kamen s njega, za popravak svojih domova. Sada kaštel opet živi. Ulaz je na sva događanja besplatan i nitko vam neće prigovoriti ako ponesete piće i grickalice. Jedini je uvjet da ostavite sve kako ste i zatekli, uredno i čisto. Isto pravilo vrijedi i za izletišta, opremljena drvenim klupama i stolovima, na koja nailazimo vozeći se prema šumskom predjelu Malinica, putem se zaustavljajući najprije da propustimo košute, a zatim da snimimo znak koji upozorava da smo na području medvjeda. Prolazimo pokraj fortifikacijskih ostataka i stižemo do izvora i potočića, s pastrvom i riječnim rakovima.
Nastavljamo čvrstim i zbog izvlačenja drva dovoljno širokim makadamom kroz šumu do kućice Rebar, nekad cestarske kućice građene poput istarskoga kažuna, a danas otključanog skloništa o kojem se brine planinarsko društvo "Pliš". Iza nje su stolovi i klupe, pokraj "koline" – tragovi u kamenu koji svjedoče o prijevozu drva u prošlosti. Naposljetku stižemo na Gumance, visoravan okruženu brdima – pravog zelenog bisera, omiljenog mjesta za piknik, gdje je i nalazište izumrlog pragoveda. Priroda je u Klani uistinu netaknuta, što su mnogi otkrili pa je danas na području općine puno više potražnje za smještajem no što ga ima. Ivica Galić jedan je od iznajmljivača, u Liscu je u drvu uredio kuću s bazenom u koju se može smjestiti 12 osoba.
Doselio se iz Nizozemske
– Booking je bolji nego na moru, puni smo od sredine travnja do sredine listopada. Uspjeli smo spojiti priču da ljudi i uživaju u prirodi i imaju sav komfor. U okolici je puno šetnica i biciklističkih staza, susjedi drže konje, imamo električne bicikle... S obzirom na to da se nalazimo 500 metara od slovenske granice, ulazak u Schengen nam je jako puno pružio jer gosti sada mogu doći i sa slovenske strane bez čekanja i gužve – kaže Galić.
Zbog netaknute prirode Harry Hoogeveen iz Nizozemske prije godinu i pol doselio se u Klanu. Kaže nam da nikada prije nije za nju čuo, no pronašao ju je na internetu, kupio imanje, ovamo preselio posao. Aludirajući i na raj i na rajčice, svoje je brdo nazvao Paradajz i kaže da će tu napraviti eko kamp.
Netaknuta priroda u strogom centru Zagreba već godinama!