Fife, kultno mjesto za marende – fažol, kiseli kupus, brudet, sardele. Da ribar ima gdje pojesti. Od dva stola do – prave meke za Splićane. Uostalom, da ste Splitom tražili Miljenka Smoju i suprugu Lepu, došli biste prvo u Fife. Mjesto je institucija, na Matejuški, točno na mjestu zvanom Kuplung zavoj, okupljali su se ovdje motociklisti. Ma vidi se s rive, domaći bi rekli:
– Ne možeš falit…
Sada je i stranaca mnogo, od Japana do Koreje. Svi nahrlili. I jedu baš ono domaće, naše.
– Paprike u toću, teleći jezik, fažol sa suhim mesom, polpete u toću, tripice, bakalar bjanko, teletina s bižima... – nabraja konobarica.
Cijene između 48 i 64 kune.
– Čuj, nema kod nas da dođeš i tražiš svoj stol, tu se dođeš najest. Nikad tu neće biti pizze ni junk fooda, već je cilj da nam gost ne ode gladan – poentiraju u Fife. Razgovaram malo s njima, terasa je puna, konobari samo lete. Gužva je, kako i ne bi. Pristupačno, a dobro.
– Ribari prvo dođu tu kod nas pa ponude što su ulovili. Zašto? Navikli su na nas, radimo više od 25 godina. Tek onda idu dalje – kažu ponosno. Vlasnika nisam sreo, zovu ga Barba, a ime mu je Dragan Sekulić.
– Naš ti je gazda sa Žumberka! Iza Jastrebarskog. A ima, eto, kultno mjesto u Splitu.
Nije ovo mjesto ništa fensi, ali ima dušu. I može se, na brzinu, dobro najesti. I pristupačno. Za nas domaće, među astronomskim cijenama, napumpanim do neba, Fife je dobra destinacija. I svi se šale. Tu ne trebaš pitati što ima, sami će ti reći. Evo primjera. Stol do mene, sjedne ribar.
– Boli me stomak. Daj mi juhe... – govori i drži se za trbuh.
Je l’ pomoglo, pitam ga nakon što je pojeo.
– Ma ko nov sam! Kao rukom odneseno. Sad idem tu do robne kuće, ispale su mi šlape u more, idem kupiti nove.
Eto, u Fife si dobrodošao i – bosonog. Ne gleda se tko je kako došao. Nema finih haljina ni svečanih odjela. U Fife, ne...
Iznos računa – salata 16, tonik 14, a pašticada s njokima 84 kune.
– Vidi, ako nema pašticade, nema ni Fife. Toga ne smi falit – smiju se u restoranu.
Nema do jagnjetine i pasulja.