Miljenko Smoje čudio se u Starigradu na Hvaru: “Otkud Krka na Hvaru? Kakve to sad veze ima?”
– Zbog mene – kaže Ante Bačić (61), koji je više od dva desetljeća radio kao ugostitelj na Hvaru. Nazvao je, naravno, restoran po svom kraju. Po Krki.
– Smoje i Lepa bili su mi česti gosti... To su bila vremena – kaže Bačić.
Je l’ vam Lidija Bačić što u rodu?
– Nije... – smije se.
A imate broj mobitela?
– Nemam...
Čuje supruga razgovor pa dobaci:
– Njemu ti je Severina draža...
Veselo je ovdje, u Zagori, u Brištanima, među 120 kuća, a u jednoj je njegov agroturizam. Vratila se obitelj s Hvara, on i supruga, pa u svom rodnom mjestu nastavila s ugostiteljstvom.
– Imam gosta iz Belgije, Alena iz Liegea, koji je 15 godina dolazio u Starigrad na Hvaru u moj restoran. A sad, kako smo se vratili kući, dolazi ovdje u Brištane kao gost. Ne mogu ga se riješiti, ha-ha. Šalim se. Ljudi nakon toliko godina, a, eto, nama dvojici prošlo je više od četvrt stoljeća, postaju prijatelji.
Kod njega u kuhinji sami domaći specijaliteti. Doslovce domaći.
– Eto, janjetina je iz našeg sela. Odrasla ovdje možda stotinu metara od kuće. Isto je i s teletinom, pivcem. Pa imam 30 jaja dnevno! Pomidore, kukumari, paprika, kapulica, tikvice, kupus, smokve, masline, trešnje. Vino su debit i mali plavac Lasin, sve iz mista, tu s našeg miljevačkog platoa – kaže. Stare bačve, drveni stolovi, palma. Mir i tišina. Ovdje nema automobila ni tramvaja. Priroda.
– Visovac je na deset minuta, Roški slap na deset, a do plaže u Vodicama možda pola sata vožnje. Tu na 200 metara iznad mora, tu je mir. To sad mnogi traže.
I ovo mjesto, zove se “Peace”. Mir.
– Nema to veze s mirom, nego s mojim mladim danima. Kao klinac dobio sam od rođaka iz austrijskog Bregenza majicu na kojoj je bilo veliko srce i natpis “Peace”. Kad sam otvarao seosko domaćinstvo, prije desetak godina, došao u općinu riješiti papire, a kad je trebalo navesti ime, sjetio sam se te majice. Nekad, kao klinca, i jedna te majica veselila kao ne znam danas što... Otud Peace – objašnjava Bačić.
Cijene? Peka je 100 kuna s prilogom. Porcija janjetine 70 kuna. Vino domaće četiri kune decilitar. Rakije rogač, višnja, orah, travarica...
– Ma rakijom častim gosta.
Otkud rogač ovdje?
– Stiže mi puna vreća od prijatelja s Hvara – kaže on.
Kad je gostima za stolom do nestalo cigareta, on kaže:
– Sjedite vi, uživajte, skočit ću ja do dućana.
Sjedne na moped i ode. Takvi su vlasnici restorana – rijetkost. Svaka čast. Mala gesta, ali jaka.
JELO OVOG KRAJA
Janjetina,naravno
Svađaju se na našim otocima čija je bolja – na Krku, Pagu, Cresu... No, i ovdje imaju što za reći. Kada vozi ovim krajem, turist treba biti oprezan jer stada su često na cesti. Zato, kad se ovuda vozi, nema žurbe. Pomalo... Kao na Visu, na kojem je svaka druga riječ – baš pomalo. Isto vrijedi i za ovaj kraj.
LEGENDA
Zmajevi, vile, nesretni mladenci
Okrutni zmajevi, prekrasne poljičke vile, nesretni mladenci, tužni očevi i majke... Sve su to mitovi i legende baš s Roškog slapa. Ovdje se u srpnju održava i – Legend Fest, a za bajkovite priče od ovog mjesta teško je pronaći bolje kulise.