Autobusna sjedala, stare vešmašine, automobilske registracije po zidovima, a na stropovima stotine plakata koncerata koji su se održali ovdje, čak i biljarski stol. TBF, Hladno pivo, KUD Idijoti, Elemental... Na ovom mjestu u Kninu, u klubu A3, vjerojatno je najluđe na cesti D1 od Karlovca do Splita. Najzabavnije. Harmonika se ovdje neće čuti. Samo saksofoni, bubnjevi, blues-gitare, trube...
– Idemo gore, ispod oraha, tamo je mir – veli Jug Ramljak (48).
Sir u džepovima
Na klupi ispod oraha mir remeti susjed koji deset metara dalje flaksericom kosi travnjak. Treba i to netko učiniti, neće se trava sama skratiti.
– Susjed, sad sam ja brzo gotov, evo još ovaj dio uz ogradu – dobaci tip s kosilicom.
A Jug tu u voćnjaku govori:
– Dolje u kafiću, u svega 44 kvadrata sviralo je u istom trenutku 45 ljudi! Cijeli puhački orkestar KUD-a Hrtić iz Vodica nagurao se unutra. I odradio koncert. Pa gdje to ima? Htjeli smo se prijaviti za Guinnessov rekord za najveći bend u najmanjem lokalu, ali zakasnili smo... – kaže Jug.
U gradu za njega kažu da je stari punker, dobri duh grada, da je njegov mali kafić centar urbane zabave.
– 400 bendova, i to sa svih kontinenata, sviralo je kod mene. Jedino još iz Afrike nisu bili. Ali doći će i oni. Sjedilo je ovdje na ovoj klupi, za ovim stolom tisuće ljudi. Pjevačica iz Tokija bila je tu gdje mi sad sjedimo dva puta. Ma tko sve nije. Ti si, eto, zadnji u nizu – govori Jug pa okreće na anegdote koje su se događale nakon nastupa:
– Stipe, trubač Hladnog piva, pozvao je negdje u noći još jednu rundu Jägermeistera pa smo rekli: ‘Može, ali moraš oprati čaše’. I prao je... Bubnjaru KUD Idijota, koji je malo zaspao nakon nastupa, u džepove traperica iz štosa su nagurali sira iz mješine. Kad se probudio pa gurnuo ruku u džep hlača, oblizao je prste. Smijali smo se satima. Dečki iz KUD Idijota, nakon što su otišli s nastupa, vratili su nam za taj štos. Zvao me vlasnik apartmana kod kojeg su odsjeli pa rekao: ‘Ukrali su mi televizor’ – govori Jug.
Da ga nisu bacili kroz prozor kao Stonesi 1976. iz soba hotela današnjeg Westina?
– Ma ne... Sakrili su TV u ormar. Tamo nismo tražili. A Mrle iz Leta 3 jednog je nagovorio da pred zoru jede žlicom ulje koje je ostalo od inćuna – govori on.
Prošli su ovom terasom bendovi iz San Francisca, Australije, blueseri iz New Yorka...
– Lako ti je napraviti veliki koncert, dovesti zvijezde, naplatiti karte, napuniti blagajnu i isprazniti šank. Ali nama je gušt dovesti mlade, neafirmirane bendove koji će poslije reći: ‘Eto, počeli smo u A3 u Kninu...’
Zašto A3? Netko vozi Audi?
– Ma ne... Zato što je, kad gost popije tri runde pića, četvrta na mene – smije se vlasnik.
U lokalu A3, nedaleko od srednje škole, po zidovima registracije automobila.
– Je l’ sigurno? Niste skinuli s našeg službenog auta dok smo razgovarali? – pitamo.
– Budi miran, registracije donose gosti. Ima ih sa svih strana svijeta. A ovu šibensku, staru možda i 30 godina, željeli su kupiti kad su snimali film s Ericom Cantonom. I nismo dali. Pa, čovječe, mi smo tu za Liverpool, kakav Manchester United. Da je igrao za Liverpool, mi bismo mu je poklonili, ovako ništa.
Iza kuće, u divovskim loncima kuha se za svaki bend koji dođe na svirku.
– Fažol sa suhim rebarcima, paštašuta, jetrica u saftu... Eto, to jedu gosti kad dođu. Kuhamo im mi, stare momčine. Napravili smo lani na festivalu 70 litara jetrica. Kuhar nam se ocijedio dok je miješao tolike količine hrane. I pojelo se...
Prvi koncert nakon 1981.
Selimo se na kninsku Tvrđavu, ondje priprema dječju lutkarsku izložbu. Afirmira mlade gdje god može. Gdje god pogled puca s ovog mjesta, on organizira veselje. Za mlade, stare, goste, domaće.
– Vidi, u Kistanju, koje je 27 kilometara udaljeno od Knina, lani smo napravili koncert u Domu kulture. Pjevala je klapa Zvono, etnogrupe, reggae bend... A znaš tko je posljednji put tamo svirao? Jura Stublić i grupa Film, i to 1981. godine. Eto, to je bio posljednji koncert na tom mjestu. Išao sam tada u četvrti razred osnovne škole. Nekad su se tako odgajali mladi po malim mjestima. Koncertima. Urbanim, rockom. I to je ono što mi radimo. To želimo. Nismo grad slučaj, već grad tolerancije, budućnosti, spajamo turizam i kulturu – veli Jug pa uzima jedan stari kofer koji stoji u voćnjaku i kaže:
– Evo, fotografirajte me s koferom pa napišite: Ovaj ne odlazi iz Knina.
