Puno je dulje trajao ukrcaj nego vožnja brodom od Brodarice do Krapnja, najnižeg naseljenog otoka na svijetu i jedinog u Hrvatskoj koji ima kanalizaciju. Nije ni završila pjesma s nekog od prvih albuma Magazina i već smo bili na od kopna tristotinjak metara udaljenom otoku sa starim kamenim kućama. Dio njih pokupovali su stranci, dio se urušava jer se suvlasnici ne mogu dogovoriti, no većina se održava i izgleda kao nekoć, s tom razlikom da je sada apartmanski smještaj ovdje oko 150 eura za noć.
Lov na koralje
Krapanj je otok bez automobila te kolijevka spužvarstva i ronilaštva pa je i naše prvo odredište bio posjet muzeju i suvenirnici krapanjske obitelji Tanfara, u kojoj je tradicija lovljenja spužvi dulja od stoljeća. Spužva se na Krapnju kaže spuga pa se i obrt Tanfarinih zove Spuga 2. Ulaz u muzej ne naplaćuje se, a ovdje, među ostalim, možete vidjeti staru ronilačku opremu tešku 85 kilograma, u kojoj je samo jedna cipela težila 12 kilograma. Vlasnica Milena u ruke uzima veliku neprerađenu spužvu slonovo uho i govori nam kako će od nje biti "puno malih spuga" koje možete koristiti za "tilo i dušu". Njezin suprug Roko treća je generacija spužvara u obitelji.
Spužve koje ulove obrađuju i plasiraju u svojoj suvenirnici, a opskrbljuju i neke suvenirnice na Jadranu. S izvozom sirove su prestali. Prave i sapune sa spužvom, meleme, kreme... a njihovi proizvode nose oznaku "Otočki proizvodi". Tanfare su među stotinjak stalnih stanovnika otoka, Mileninoj obitelji korijeni su s otoka, no ona je na Krapanj doselila iz Norveške u kojoj je rođena i odrasla, ovamo je dolazila na ljetovanje, a kad je upoznala svoga Roka, srce je bilo jače:
– Jedno smo vrime otišli živit u Norvešku, al' smo se odlučili vratit ovdi, na godinu dana. Bilo je to prije 17 godina – smije se Milena ne žaleći što je tako ispalo. Do majčinstva je i sama zaranjala u morske dubine, već se navikla da Roko skroz roni i ide u spužvolov i lov na koralje, no sada kada je pod more krenuo i njihov 14-godišnji sin, u njoj se miješaju i ponos i strah.
Od nje nastavljamo šetnju po otoku koji možete šetnicom prehodati u manje od sat vremena. Na tako maloj površini ima trgovina, kafići, pet restorana i hotel s četiri zvjezdice – Spongiola, ispred kojeg su uređena plaža i bar. U samom hotelu nalazi se muzej posvećen ronilaštvu, na drugoj strani Krapnja je Galerija od spužava Divne Gašperov-Jurić... Mi prolazimo uz Spongiolu prema crkvi Svetog križa iz 1523. godine. Dok čekamo da nam gvardijan i župnik Župe Krapanj – Brodarica fra Ivan Lelas otvori vrata crkvenog muzeja koji se nalazi iza zidina samostana, odlazimo do groblja na kojem su stari spomenici krapanjskih ronilaca pa ondje doznajemo kako je prvi ronilac na otoku bio pokojni Joso Gović.
– Krapanj je u 15. stoljeću kupio šibenski plemić Toma Jurić i doveo franjevce na otok pa su fratri tu sve do dana današnjega – izgovara fra Ivan uvodeći nas iza samostanskih zidina, u čijem su atriju predmeti iz podvodne arheologije, a iza zaključanih vrata jedinstveni muzej za koji se slabo zna.
Pet inkunabula
Ovdje je pohranjeno pet inkunabula, zavjetni darovi u zlatu i srebru, slika Bogorodice rađena u 15. stoljeću u tehnici tempera na drvu, "Posljednja večera" talijanskog slikara Francesca da Santacroce... Želite li ih vidjeti, potražite fra Ivana. Naš je muzej za mnoge najljepši mali muzej u Dalmaciji. Najvrednije djelo koje imamo za mene je "Pietà" iz 14. stoljeća – govori fra Ivan zastavši ispred velike slike na kojoj je fratar iz Grčke:
Taj fra Ante naučio je Krapljane 1700. kako ostima vaditi spužve iz mora – dodaje. – Krapanj je neispričana priča – kaže ugostitelj Davor Mrvić zvani Žoha.
