RESTORAN PJAT

Liječnici, škovacini, ribari, pravnici, turisti – tko je u Zadru gladan, tu ćete ga naći

Restoran Pjat
Foto: Srđan Hebar
1/4
08.08.2018.
u 12:11

Cijena od 90 kuna za tartar od tune nije pretjerana. Takvo jelo rijetko se gdje može pojesti. Kao tatarski biftek, ali od – tune. Bravo!

Devet flaša. Ime za restoran, možda i najzvučnije svih vremena. Dva volana u Gornjem Dragonošcu, Dvije trešnje u Tratinskoj, stotinjak dalje na zagrebačkoj Trešnjevci bile su i Dvije lipe, Tri šešira u beogradskoj Skadarliji. I oni su fora, ali – devet flaša, to se ime pamti. Na mjestu kultne zadarske konobe, tu u Varoši, isto mjesto, ali promijenilo naziv. U – “Pjat”. Više nisu flaše, sad su tanjuri. Odnosno jedan tanjur.

Grazie mille

Zašto jedan?

– Moglo je biti i 300 pjata jer toliko ih imam u konobi – smije se vlasnik.

Dok se on smije, čuje se u pozadini kako nešto pada.

– OK, sad imam 299 pjata, očito se jedan razbio – kaže veselo Leo Mijalić (48).

U zadarskoj smo Varoši, na kultnom mjestu. Ovdje jedu zadarski liječnici. Jedu i policajci. Jedu i ribari, škovacini, jedu i – pravnici. Ma tu jede pola grada. Kako stanu na ovih nekoliko stolova?

– Ma ima mjesta za sve! – veli Leo.

– Vidi, prije 15 godina, kad sam otvarao, ja još ni talijanski nisam dobro znao. Sjeli neki Talijani, naručili hobotnice, a ja ih kasnije pitam: “Je l’ vam dobro?” Oni odgovore nešto poput: “Come il legno.” Ja se sav razdragao, baš raširio osmijeh, zahvaljujem im se i velim: “Grazie mille.” Hvala puno. Otrčim veselo u kuhinju, a moj mi kuhar, koji je znao dobro jezik, prevede.

Što je značilo?

– Rekli su Talijani da im je hobotnica kao – drvo! Legno je drvo! He-he... – prepričava Leo.

Specijalitet tartar od tune

Dosta priče, iako anegdota ovdje ima na stotine, idemo na klopu. Ovdje se jede, a vidi se to lako i na fotografijama, genijalno. Tartar od tune (90 kuna) – s toplim tostom, rashlađenim putrom, minijaturnim rajčicama i bobicama. Čak i wasabijem. Klopa koju bi čovjek mogao jesti svaki dan nekoliko puta. Cijena od 90 kuna nije pretjerana. Ovako što rijetko se gdje može pojesti. Kao tatarski biftek, ali od – tune. Bravo! Pašticada mekana, meso se topi u ustima. Kako treba biti. Bravo! I kolač, zadarska torta (24 kune), autohtoni je specijalitet. Donedavno se samo ovdje to moglo pojesti. Jedino što nedostaje jest – naziv. Da je bar 300 pjata. E, to bi bilo genijalno. Preporuka od srca. 

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije