21.05.2020. u 09:39

Oni koji osim revizionizma ne mogu zamisliti nijedan drugi razlog zašto netko dosljedno osuđuje sve zločine, ponajviše govore sami o sebi. Jedna informacija za sve njih: Zločini različitih ideoloških predznaka se ne poništavaju. Naprotiv!

Pamtim to kao da je bilo danas, na Bleiburgu sam prvi put bio s Ivicom Račanom, 15. svibnja 2002. U normalnoj državi to bi po svemu trebao biti potez zlatnim slovima upisan u povijest. Državnički, brandtovski potez čelnika pravne sljednice komunističke partije koja je izravno odgovorna za taj masovni zločin. Nažalost, od povijesnog značaja te velike geste malo je ostalo, jer Račanovi nasljednici na čelu te partije iskoristili su prvu krivinu da Račanovo nasljedstvo kao ušljivu vreću izbace iz vlaka, a  njegovu ispriku devalviraju do neprepoznatljivosti.

"Odavde želim uputiti iskrenu ispriku i sućut svima onima čiji su životi na bilo koji način obilježeni tragedijom Bleiburga, koji su na bilo koji način zbog Bleiburga patili. Želim odati počast, pokloniti se s pijetetom svim žrtvama prošlih sukoba u povijesti, neovisno o tome u ime kojih su ideologija i politika zločini činjeni. Nedavno sam se poklonio žrtvama Jasenovca. Danas ovdje izražavam sućut i žaljenje zbog Bleiburga. Ako to već nisu učinili oni koji su morali, činimo iznova to mi, iako u doba zla Bleiburga i Jasenovca nismo ni bili rođeni, ili smo se tek rodili," pomirljivo je iz Bleiburga poručio čovjek rođen u njemačkom radnom logoru. Nažalost, on i dan-danas ostaje jedini šef hrvatske države koji se kao takav na samu obljetnicu javno poklonio žrtvama masovnog zločina

Račanov nasljednik na čelu SDP-a pak kao svoj prvi veliki potez nakon osvajanja vlasti ukinuo je saborsko pokroviteljstvo nad komemoracijom, a danas, kad se na velika vrata vratio u politiku, s Pantovčaka dodatno dolijeva ulje na vatru. Baš nitko nije provocirao Predsjednika RH da u Jasenovcu baci “bombu” da ploču s imenima hrvatskih dragovoljaca treba "baciti negdje!”, kao što ga nitko nije tjerao da ususret izborima pokrene novu kampanju protiv komemoracije u Bleiburgu, kojom se stavlja znak jednakosti između onih ubijenih '91. i '45.

Milanovićevo uporno ponavljanje teze kako je ta komemoracija godinama bila ustaški dernek na kojem se oplakuje propala država (možda je tako nekad i bilo, ali posljednjih godina među petnaestak tisuća ljudi takvih bi obično bila šačica prolupalih medijima korisnih budala!), kako tamo zapravo nitko nije ubijen (pa nitko ni ne tvrdi da su tamo bila masovna pogubljenja, ali od tuda su krenula, a 45 godina se u Jugoslaviji na mjestima zločina nije smjelo niti zucnuti!), kako su ubijeni oni koji su bježali pred vlastitim zločinom (bilo je i takvih, ali takvima je trebalo suditi!), kako marševi smrti ne bi smjeli biti nazivani Križni put (kakvo pravo o tome ima govoriti čovjek na čelu partije koja je počinila zločine!), sve to ima samo jednu svrhu - relativizirati i opravdati najveći pojedinačni masakr nad pripadnicima hrvatskog naroda u povijesti.

Zašto to tako uporno rade? Koji je pravi cilj? Ne baš zato što bi bili toliko bezosjećajni, već zato što ne žele priznati da su za to odgovorni njihovi očevi i djedovi. I po tome nisu ništa bolji od onih koji ne priznaju Jasenovac. Ali ih je zato mnogo, mnogo više, i ne ustručavaju se javno o tome govoriti. Imali smo tako čak i potpredsjednika Sabora koji je javno žalio zato što je Tito '45. traljavo obavio posao, odnosno nije pobio sve koje je trebao. Priznati da su se komunisti posve fašističkim sredstvima obračunali s fašistima i svim onima koje su bez suda takvima prozvali, značilo bi da oni danas nemaju pravo nazivati se antifašistima, a kamoli baviti se svojim omiljenim hobijem: fašistima prozivati sve koji njihov društveni o materijalni status dovode u pitanje te pozivati na ostracizam i društveni odstrel tih navodnih fašista.

Revizija povijesti sama po sebi uopće ne bi trebala biti tabu. Jer povijest zločina na ovim područjima povijest je revizija. Da nije bilo revizija, danas bi u Jasenovcu stajala ploča o 700 tisuća ubijenih, kao što još uvijek stoji s bosanske strane rijeke. Da nije bilo revizija, danas se pod prijetnjom robije i gubitka građanskih prava o zločinu Križnog puta i dalje ne bi smjelo ni prozboriti. Kažu da su pripadnici kvislinških vojski bježali od vlastite savjesti. Da, vjerojatno mnogi jesu. No, kakva je to nečista savjest koja tako dosljedno pokušava sakriti navodno pravednu osvetu nad njima?

Divljačka  je laž da su se takvi “osvetnički” pokolji događali i širom oslobođene zapadne Europe. Francuzi nisu napravili baš ništa slično. Da, bilo je pojedinačnih likvidacija još prije kraja rata, no za njih sigurno nije bio odgovoran de Gaulle. Francuska, nekoliko puta veća država, na smrt je osudila oko 7 tisuća ljudi, a stvarno izvršila deset posto od toga. I ne, Križni put u samoj svojoj suštini nije bila nikakva odmazda, to je pažljivo planirani pokolj koji dolazi iz posve jednakog mentalnog sklopa koji je osmislio i katynski masakr (s prilično sličnim pragmatičnim ciljem!), a pri tome je od drugorazredne važnosti bila činjenica da među katynskim žrtvama nije bilo ratnih zločinaca, a među postbleiburškim jest.

Bez obzira na tu činjenicu, duboko je nakaradno njome relativizirati Bleiburg, jer naravno da zločini komunista, što god netko priželjkivao, ne mogu ničim umanjiti pa niti relativizirati prethodne ustaške zločine. Oni koji ne mogu zamisliti nijedan drugi razlog zašto netko dosljedno osuđuje sve zločine, ponajviše govore sami o sebi. Jedna informacija za sve njih: Zločini različitih ideoloških predznaka se ne poništavaju! Naprotiv! 

Naravno, nepodnošljiva je ona vrsta revizionizma kad uvijek samo “svoje” žrtve pokušavaš uveličati, a umanjiti žrtve “onih drugih”. Na to je malo tko posve imun, no nema ovih dana goreg revizionizma od revizionizma onih koji niječu europske rezolucije koje jednakim riječima osuđuju sve totalitarne režime XX. stoljeća i njihove zločine. Da, Pavelić je bio izdajnik jer je domoljubne Hrvate i Bošnjake stavio u ucjenjivački položaj da se bore za interese najvećeg zločinca u povijesti čovječanstva. No, i Tito je bio izdajnik jer je borbu Hrvata i svih drugih naroda bivše države zloupotrijebio kako bi proveo planove drugog najvećeg zločinca u povijesti čovječanstva.

U ovim krajevima dosljedno se osuđuje samo fašizam onih drugih. A komunistički fašizam, nažalost, nije bio drveno željezo, već vrlo ubojita kombinacija. Pa tako danas u Sarajevu prosvjednici ponosno prolaze ulicama koje su dobile imena po nekadašnjim muslimanskim velikodostojnicima NDH i dragovoljcima SS Handžar divizije, od Mustafe Busuladžića do Husein efendije Đoze, ali ne, ne prosvjeduju oni protiv njih, nego na čelima noseći petokrake pod kojima su tijekom opsade Sarajeva ubijani, oni dižu svoj pravednički gnjev protiv humanih riječi kardinala Puljića koji je cijelu tu opsadu izdržao - zajedno s njim. 

Komentara 11

KU
Kultura
11:23 21.05.2020.

Istina uvijek nadje put.

Avatar dado26
dado26
17:30 21.05.2020.

Iza drugog svijetskog rata u Njemačkoj na nirnbergšim procesima od strane pobjednika osuđeno 12 osoba na smrt sa sva zlodjela koja su poćinjena od strane fašističke njemačke. Izraelski Mossad iza rata tražio 6 zločinaca i dvojcu likvidira. Den Haag osudioo 60 srba njih 6 doživotno za sve zločine i genocid koji su poćinjeni na području bivše SFRJ od Ovčare, Škabrnju, Srebrenice do Kosova. A jugofašisti hoče opravdati da na stotine tisuča hrvata koji je Tito i njegovi partizani mučili, ubijali i žive zazidali da su većinom bili zločinci. Kako jedna velika Njemačka koja je kriva za drugi svjetski rat dije stradalo ukupno 55 miliona ljudi i za holokaust ima 12 osuđenih zločinaca zapravo 18 ako uzmemo Mossad u obzir a jedna mala hrvatska ima na stotine tisuća zločinaca? Ako znamo da je većina ustaškoga rukovodstva pobjegla za latinsku ameriku koliko je onda moglo biti zločinaca između stotini tisuća ubijenih? Ovo pitam i gospodina Hrstića koji tvrdi da ih je bilo mnogo! Ovo nije bila osveta nad zločincima već genocid nad hrvatskim narodom od strane jugofašista na čelu sa krvavim bravarom Josipom Brozom Titom. A svi ti veliki humanisti, antifašisti, borci za ljudska prava gade mi se iz dubine duše koji hoće na bilo koji način sve te masovne nevine žrtve umaložavati ili opravdati. A naj gnusnije mi je to gledati i slušati ako pripadnici mog hrvatskog naroda kao hrvatski presjednici Mesić, Yusipović i Milan..ović pljunu na sve te nevine žrtve.

Avatar GeniKameni
GeniKameni
15:29 21.05.2020.

Hvala Bogu, nisu bas svi pomahnitali i podvili rep pred barbarskom i agresivnom antifa mafijom. Ali daleko je to jos od mase zdravog razuma potrebne za natjerati antifa zlocince u pacovsku rupu kamo i pripadaju...

Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije