U tom je dvorištu uvijek bila kuća poljoprivrednika, mijenjalo se jedino prezime obitelji zato što su nekoliko zadnjih generacija muževi dolazili na imanje žene. Taj će se niz sada zaustaviti jer Đurđica i Josip Trgovac iz Donje Petričke u općini Ivanska imaju dvojica sinova, Marka i Mihaela. Sve se promijenilo mojim dolaskom – kroz smijeh će 59– godišnji Josip.
Obrađuju 70 ha zemlje
On se prije nekoliko desetljeća iz Gornje Petričke doselio k svojoj tri godine mlađoj životnoj družici. Od onda do danas podigli su sinove, unatoč preprekama, usponima i padovima uredili i modernizirali obiteljsko gospodarstvo, na kojem sada proizvode između 700 i 800 litara mlijeka dnevno, i postali baka i djed četvero unučadi. Na godišnji ne idu, o moru ni ne sanjaju i dovoljno im je da jedan dan u godini odu na nekoliko sati na kupanje u Daruvarske toplice. Poljoprivreda im je jedini izvor prihoda, baš kao i njihovoj djeci, 35-godišnjem Marku i 27-godišnjem Mihaelu, koji su završili poljoprivrednu školu i zaposlili se na obiteljskom gospodarstvu. – Tu smo vidjeli budućnost – kaže Mihael.
Plaće su im dobre i redovne, a poslodavac kakav i treba biti – imaju i regres, božićnicu, dar za djecu... Braća su šesta generacija poljoprivrednika u obitelji. Sudeći po tome koliko njihovi sinovi vole traktore i strojeve, čini se da ni sedma nije upitna. – Bude nam katkada teško, pitamo se je l' moramo baš to raditi, a onda napravimo. Ma moraš to voljeti – govori Marko.
A Trgovci svoj posao i vole i žive, komentiramo dok nam Đurđica i Josip prepričavaju kako je bilo u njihovim zajedničkim počecima, kada su, uz mljekarstvo kojim se bave već četrdeset godina, držali ovce, sadili grah, obrađivali vinograd, sadili pa bacali krumpir jer ga nisu imali kome prodati... Krave su se muzle ručno, prvi su laktofriz gurali u tačkama... No bili su uporni. Kad su 2005. godine ušli u sustav PDV-a, počeli su više razvijati proizvodnju mlijeka. Opremali su se tako da njihova i štala i strojevi budu funkcionalni i služe onome za što im treba, a da istodobno budu i najpovoljniji. Kupovali su ih novcem koji su zaradili i na leasing, pazeći da se ne zatrpaju kreditima. Danas imaju uređenu farmu mliječnih krava, u mužnji su trenutno 52 simentalke, trinaest ih je u suhostaju. Imaju i 21 junicu kao i telce. – Ove smo godine dva puta imali trojke – govori Mihael.
Stariji Marko brine se o hranidbi i dobrobiti životinja, a među Mihaelovim zadaćama je i telenje, a teleće trojke su iznimno rijetke i komplicirano ih je donijeti na ovaj svijet. Zbog stočarstva Trgovci se bave i ratarstvom, a za svoju su kukuruznu silažu ove godine dobili zlatnu plaketu. Obrađuju blizu 70 hektara zemlje, malo više od pola u njihovu je vlasništvu, ostalu imaju u zakupu od privatnika.
– Državne nismo dobili ni pedlja – kažu pokazujući nam imanje na kojem su silos, prikolice, plugovi, silokombajn, kombajni, traktori, bale sijena... U apotekarski urednom objektu s izmuzištem nalazi se i laktofriz kapaciteta 1700 litara, koji se prazni svaki drugi dan, kada dolazi Vindijina cisterna.
Struja iz solarne elektrane
Kako bi smanjili trošak za struju, koji je bio 1500 eura mjesečno, postavili su solarnu elektranu i preko mobitela prate koliko struje proizvedu: – Evo, 33.000 kilovata u 16 mjeseci – pokazuje Đurđica grafikon i kaže da sada u ljetnim mjesecima ne dobivaju račun, već za proizvedeni višak uplatu od 110 do 130 eura, čime pokriju zimsku potrošnju.
Đurđica odlazi i na predavanja za poljoprivrednike pa onda naučena znanja prenosi ukućanima. A u njihovu lijepo uređenom domu okruženom cvijećem o kojem se brine vrijedna gazdarica pod istim krovom žive četiri generacije – supružnici Trgovac, mlađi sin Mihael, njegova supruga Nikolina, koja je također zaposlena na gospodarstvu, i djeca Karlo i Lucija te Đurđičina majka Marija. Stariji Marko u obližnjem je selu sa svojom suprugom Monikom i djecom Veronikom i Filipom i svaki dan dolazi na obiteljski posao u Donju Petričku. On i brat sa svojim obiteljima odu na godišnji jer znaju da se ne moraju brinuti. Mama i tata su uvijek tu.
Ode se i na more,dobiju se i lijepo poticaji!Ima tu ne benefita