SUBOTA, 16.2.
Čovjek se uči dok je živ. Ne možemo sve znati. Evo, recimo, naša narodna princeza Kolinda. Reklo bi se da zna sve, ali ona je sama priznala da nije tako. Nije znala da pozdrav Za dom spremni baš i nije “stari hrvatski pozdrav”, kojim su se svako jutro pozdravljale Tuga i Buga. Izgleda da je sve kriv savjetnik Mate. Logično je da to Kolinda nije znala. Briga nju za prošlost. Ona je okrenuta budućnosti i doktoratu na Fakultetu političkih znanosti.
NEDJELJA, 17.2.
Poznato je da Hrvati ne slušaju srpske narodnjake. Nije ni čudo. To je potpuno druga kultura, dijametralno suprotna od naše. Naša joj je u svakom smislu dominantna. Međutim, to nitko nije javio hrvatskim novinarima, koji nas cijeli dan zasipaju vijestima o smrti čovjeka za kojeg nitko u Hrvatskoj nije čuo. Nekakav Šaban je u pitanju. Navodno je bio pjevač. Njegove se pjesme na našim krugovalima nikada nisu vrtjele, a evo, puni ga mediji. Zanimljiv fenomen.
PONEDJELJAK, 18.2.
Ne znam za vas, ali ja nekako ne vjerujem o ovu optužnicu protiv Varge i Curića. Stvarno ne mogu vjerovati da bi Zdravko Mamić mogao platiti stotine tisuća kuna kako bi podmetnuo dokaze koji bi kompromitirali njegove zle progonitelje. Ajde, barem nije optužen Milijan Brkić. Očito je da je Tolušićev vozač radio sam i na svoju ruku. Ne vjerujete? Kao da kod nas i prije nije bilo vozača s posebnim sposobnostima. Pogledajte, recimo, Luku Rajića... Svašta vozači znaju.
UTORAK, 19.2.
Znamo da žutilo vlada našim medijima, ali ovo što rade našoj Kolindi prelazi granice. Žena ode u privatnu kliniku na pregled, pošteno ga plati na 24 rate i sada svi tvrde da nema povjerenja u javno zdravstvo. Ma nemojte! Lijepo vam je objasnila da će se radije žrtvovati i platiti, nego nekome uzeti mjesto u bolnici, ali ne, to nekima nije dovoljno. Umjesto da je se nagradi zbog tog, danas tako rijetkog primjera gotovo bandićevskog sebedarja, sada je čereče i oko popusta.
SRIJEDA, 20.2.
Nezapamćen udar HDZ-ovaca na Plenkija u Saboru! Plenki nam je svima lijepo objasnio da će vratiti INA-u u hrvatske ruke, a ono, zastupnici prepustiše INA-u još dublje u mađarske ruke. Potpuno su zbunili perjanice hrvatskog suverenizma, Zeku i Hasu, koji su mislili da svjedoče povijesnom trenutku preuzimanja INA-e, a ispade da su samo bili tu da popune broj u još jednom činu tragedije naše privatizacije.
ČETVRTAK, 21.2.
Ako ne može nikako, onda pošteno! Staru poslovicu s ovih prostora, najbolje su shvatili u Dinamu. Deset godina sudačkih poguranaca, deset godina isisavanja novca od prodaje igrača, deset godina svađe s vlastitim navijačima i propadanja u euro kupovima. Sve je to iza kluba. Onog trenutka, kada je uzrok svega toga nestao, kada se krenulo pošteno igrati, sve se vratilo. Vratili se navijači, vratili se rezultati, vratila se atmosfera na stadion. Česi jednostavno nisu imali šanse...
PETAK, 22.2.
Za dom spremni nije stari hrvatski pozdrav, to je kompromitirani, ustaški pozdrav iz Drugog svjetskog rata i treba ga razlikovati od dijametralno suprotnog pozdrava naših vojnika iz Domovinskog rata, koji su koristili pozdrav Za dom spremni. Ukratko, jedan ZDS ne valja, drugi je ok! Sve nam je objasnila Kolinda, koja je sa savjetnicom Mirjanom, poboljšanom verzijom dobrog Mate, cijeli tjedan listala povijesne čitanke, ali je sada sve jasno – ZDS je novi hrvatski pozdrav!
>> Hrvatski političari koji su se spominjali u seks-aferama
Hrvati jednostavni, primitivni ljudi. Oduzmeš li im jela od tri sastojka, glazbala s jednom žicom i pjesme s dva stiha, što ce od nas uopce ostati?Katkad treba biti jednostavno. Najpoznatiji hrvatski tradicionalni recept stane u jednu recenicu. Oderano ovcje mladuncee nabiješ na dugacak šiljak, valjano ga posoliš i sporo okreceš nad žeravom. Najbolje što cete pojesti u Dalmaciji ima samo cetiri sastojka, ribu, blitvu, sol i maslinovo ulje. Od antike do danas naš narod ništa složenije od toga nije smislio. Istina, od Turaka smo naucili puniti povrce mljevenim mesom, od Madara smo uzeli gulaš, od Mlecana pašticadu, od Austrijanaca pohani odrezak, krumpir-salatu, savijacu od jabuka i sacher tortu, ali izvorna, nesumnjivo naša jela tako su primitivna da bi ih i debil znao spremiti.Pa i s muzikom je slicno. Dok su narodi oko nas svirali balade na lutnjama i menuete na cembalima, razvlacili mjehove harmonika u razdraganim polkama, raspisivali složene operne partiture za desetke gudaca, dirigirali zborovima i solistima i svijali blistave limene cijevi u sve cudnije puhacke instrumente, u nas se u beskraj monotono turpijalo na jednoj jedinoj žici od konjske dlake.Vec kad je netko u Lici rastegnuo dvije preko gusala od javorova drva i jarece kože, to se držalo dekadentnim luksuzom. Jer urodjenicima je zapravo i ona jedna žica katkad bila višak, muzicki su se sasvim dobro izražavali i bez instrumentalne pratnje, na suho.