Da je netko prije koji tjedan rekao da će ministar unutarnjih poslova
Berislav Rončević uskoro biti smijenjen te da će ga naslijediti
Tomislav Karamarko, većina analitičara rekla bi da je to nemoguće. Iako
novi ministar korijene vuče iz policijskog miljea, bio je načelnik
zagrebačke policije polovicom 1990-ih, a zatim i pomoćnik ministra
unutarnjih poslova, posljednjih se godina profilirao kao kvalitetno
rješenje na čelu Sigurnosno-obavještajne agencije
i nije bio ni u kakvim kombinacijama za mjesto u Vladi. Jedan od
razloga svakako je taj što je on “Mesićev
čovjek” na kojega u nekoj normalnoj situaciji Sanader ne bi
ni pomišljao.
No, situacija je već dulje vrijeme daleko od normalne, a ubojstvo Ivane
Hodak kap je koja je očito prelila čašu i natjerala
premijera da povuče taj neuobičajeni potez. No, tim je potezom premijer
zapravo dobio kvalitetnije rješenje na čelu MUP-a, a ujedno
je sebi vjerojatno osigurao i manje kritika s Pantovčaka, kako prema
policijskom sektoru, tako i prema Vladi u cjelini. Karamarko, po struci
profesor povijesti, dužnosničku je karijeru počeo još 1992.
kao šef kabineta tadašnjeg premijera Josipa
Manolića s kojim je Mesić dvije godine kasnije osnovao HND, nakon
izlaska iz HDZ-a.
Prije nego što je postao načelnik PU zagrebačke 1993.
godine, bio je Mesićev šef kabineta dok je on bio
predsjednik Zastupničkog doma Hrvatskog sabora, a s
današnjim ga predsjednikom veže i priča da su zajedno radili
na osnivanju HDZ-a u Zagrebu. Ponovno su surađivali 2000., kada je
predsjedničkom kandidatu Mesiću vodio izborni stožer, a nakon pobjede
na izborima postao je predsjednikov savjetnik za nacionalnu sigurnost
te ubrzo i predstojnik Ureda za nacionalnu sigurnost (UNS), krovne
obavještajne organizacije. Od 2002. do 2004.
okušao se u privatnim vodama kao suvlasnik tvrtke Soboli
koja se, među ostalim, bavi i zaštitarskim poslom. U
karijeri nije izbjegao ni afere, ali je iz njih izašao
neokrznut.
Tako je u jednom intervjuu, nakon što je bio smijenjen s
čelnog mjesta u UNS-u, izjavio kako optužnica protiv generala Gotovine
ima politički karakter i da se njome na optuženičku klupu stavlja
cijeli Domovinski rat te da takve optužnice treba odbaciti. Unatoč toj
izjavi, nešto kasnije bio je postavljen na čelo
Protuobavještajne agencije, pa zatim i njezine sljednice
SOA-e, a posao koji je agencija pod njegovim vodstvom obavila u
lociranju i hvatanju Gotovine ocijenjen je dobrim.
Svojedobno se govorilo kako su se u POA-i, odnosno SOA-i
zapošljavali Mesićevi prijatelji, no ni to se nije izrodilo
u neku veću aferu. Karamarku nitko neće dati uobičajenih sto dana da
posloži stvari u ministarstvu, nego će se rezultati očekivati odmah, od
neriješenih slučajeva pretučenih ljudi u središtu
Zagreba do ubojstva Ivane Hodak. Hoće li uspjeti u onome što
se od njega očekuje, vidjet će se.
OSOBA TJEDNA: TOMISLAV KARAMARKO
