Što ako 4. prosinca Hrvatsku zamete debeli snijeg pa izlaznost na izborima zbog objektivnih okolnosti bude dramatično manja? Što ako tradicionalno komotni ljevičari ne izađu na izbore jer misle da je sve gotovo, da lijevi blok i tako pobjeđuje s velikom prednošću? Što ako na izbore ne izađu svi oni rezignirani, oni kojima je svega dosta i kojima je sve svejedno? Što ako disciplinirano HDZ-ovo biračko tijelo ne pristane na već najavljeni poraz i zaboravi na blamažu sa Sanaderom?
Je li HDZ prerano otpisan?
“Najbolji kad je najteže!” – slogan je vladajuće stranke za ove izbore. Dobro i možda pravovremeno. Danas kreće, kako kažu u HDZ-u, i “drugi val kampanje”: personalizirano, novi ljudi i, kao što je predsjednica rekla, svi idu od vrata do vrata, od susjeda do susjeda. Ako HDZ ima 220.000 članova i svaki po četiri susjeda, može biti svašta.
Istina je nešto drukčija.
Od vrata do vrata se ide jer više nema novca za “pravu predizbornu kampanju”. Nema crnih fondova jer se više nitko ne usudi gurnuti lovu “sa strane”. Nema raznoraznih zaklada kojima se od Tuđmanovih vremena financiralo sve što je trebalo za “stožernu hrvatsku stranku”. Nema više ni torbarenja po dijasporama jer je hrvatskim iseljenicima puna kapa hrvatskih političkih poštenjaka.
Premda HDZ počinje pravu kampanju vrlo ozbiljno i profesionalno, ostaju problemi. Pretkampanju su započeli defenzivno, pričama o novoj crvenoj opasnosti. Odustali su od toga jer je valjda i njima bilo smiješno. Potom se Jadranka Kosor odlučila na agresivniju, ofenzivniju koncepciju vrijeđanja Zorana Milanovića. Sve u svemu, on je nitko i ništa. Najprije je, kako je sama rekla, stvarni šef oporbe bio predsjednik Ivo Josipović, a sada je lider iz sjene predsjednik HNS-a Radimir Čačić. Nevjerojatno, ali Zoran Milanović uopće nije reagirao. Zrelo je “previdio” niske udarce.
Nije HDZ-u pomoglo ni umjetno discipliniranje članstva. Skandiranje predsjednici na svim skupovima bilo je degutantno, osim što je politički zahrđalo. Njezino cupkanje po pozornici – smiješno. Katastrofalno je što nitko iz vrha stranke ne smije ništa govoriti bez njezina odobrenja, što svi izbjegavaju javne nastupe. A kad prema predviđenom planu imaju mogućnost govoriti na nekoj od nacionalnih televizija, ispadaju smiješni jer očito moraju po nekoliko puta spomenuti što je rekla premijerka ili kako je to predsjednica HDZ-a već napravila prva.
Dobar kremljolog ovdje bi imao zanimljiva posla.
Čini se da ni oni sami više ne vjeruju u pobjedu na izborima. Sve je usmjereno na kontrolu štete, umanjenje poraza, smanjenje razlike koja izgleda nedostižnom. Kažu da ljudi iz drugog i trećeg ešalona hadezeovske nomenklature već sada razmišljaju samo o tome gdje se uhljebiti idućih nekoliko godina.
Kampanja je kratka, do izbora je ostalo dva tjedna i sav trud HDZ-u može donijeti koju ruku više u Saboru. Ali Hrvatskoj može donijeti puno više: jaku i kompetentnu opoziciju u parlamentarnim klupama. Ako se pogledaju liste po izbornim jedinicama, jasno je da će HDZ (naravno, u slučaju pretpostavljenog izbornog poraza) predstavljati današnji ministri, iskusni državni činovnici koji znaju zamke koje očekuje nova vlast. S druge strane, u saborskim klupama tzv. pozicije sjedit će oni koju su na listama lijevog bloka iza petog-šestog mjesta. Neće to biti prva imena Kukuriku koalicije, oni idu u izvršnu vlast.
U vrijeme grčkih tragedija i talijanskih komedija vlast treba strogo kontrolirati. Zato nam treba jaka oporba.
Ne svrstavajući se ni na jednu stranu na izborima, moram primjetiti da ovaj članak grubo krši osnove novinarskih članaka, a to je neutralnost. Pisac članka se tako jasno svrstao uz jednu stranu da je nevjerojatno da Večernji kao jedne vodeće novine objavljuju ovakvo nešto. Sve mi to malo liči na SDP-ovsku propagandu, a to nece utjecati na ljude da glasaju za SDP, nego bas suprotno! Šokiran sam pristranošću članka!