Vjerojatno najvažniji europski izbori u povijesti započeli su jučer u Nizozemskoj i Velikoj Britaniji, nastavljaju se danas u Irskoj i Češkoj, sutra u Slovačkoj, Latviji, Malti i prekomorskim teritorijima poput Francuske Polinezije, te konačno u nedjelju u Hrvatskoj i većini drugih država članica.
Najmanje zanima Slovake
U 28 država upisano je 426.828.171 birača, koji biraju 751 zastupnicu i zastupnika u novom sazivu Europskog parlamenta. Pardon, 705 - jer toliko će zastupnika ostati u Europskom parlamentu nakon što Ujedinjena Kraljevina izađe iz Europske unije, odnosno kad saga o Brexitu konačno dogura do formalnog izlaska iz članstva. Kako se taj izlazak još nije dogodio, Britanci ponovo biraju svojih 73 zastupnika, koji će napustiti Europski parlament kad se Brexit dogodi, nakon čega će se broj zastupnika u EP-u smanjiti za 46 (dakle, sa 751 na 705), a ostalih 27 “britanskih” mjesta u EP-u bit će raspoređeno između 14 drugih država članica. Hrvatska će u toj raspodjeli dobiti još jedno mjesto, tako da Hrvati u nedjelju biraju 12 zastupnika, s time da će ih 11 zasjesti odmah, a dvanaesti(a) nakon što Britanci pokupe stvari. Španjolska i Francuska će u toj raspodjeli dobiti najviše, po pet dodatnih mjesta. Njemačka, primjerice, ostaje na istom broju zastupnika i prije i poslije Brexita - 96. To je zemlja s najvećim brojem europarlamentaraca, a zemlje s najmanjim su Cipar, Luksemburg i Malta - svaka po šest.
Ovi se izbori za Europski parlament smatraju najvažnijima u povijesti EU iz više razloga. Zbog činjenice da se događaju u vrijeme Brexita, prvog izlaska jedne države članice, pri čemu je ostalih 27 država članica zasad uspjelo zadržati jedinstvo i predanost nastavku razvoja Unije, ali to jedinstvo još može biti narušeno. Drugo, zbog činjenice da se događaju u eri prvog američkog predsjednika koji ne vidi interes u integraciji Europe, nego čak i potiče dezintegraciju. Već te dvije stvari znači da projekt europskih integracija gubi ili je izgubio neke od svojih najvećih podupiratelja, a tu su i drugi globalni izazovi kao što je nova agresivnost Rusije ili ekonomski uzlet Kine. Treće, i ne najmanje važno, ovi izbori za EP bitni su zbog porasta popularnosti stranaka i pokreta čija je politika nacionalistička, protuimigracijska ili na neki drugi način u koliziji s dosadašnjim smjerom EU i s vrijednostima na kojima je EU utemeljena. Ostvare li uspjeh na izborima i uspiju li sve nacionalističke i populističke stranke formirati jedan zajednički klub zastupnika u EP-u, mogli bi postati snaga koja će ozbiljno usporavati, pa i dovoditi u pitanje Europsku uniju. Za formiranje kluba, odnosno političke grupacije u EU, potrebno je 25 zastupnika iz najmanje sedam država članica. U prošlom sazivu bilo je osam političkih grupacija, a u novom tek treba vidjeti.
Velika se borba vodi oko toga hoće li ovi izbori za Europski parlament zabilježiti veću izlasnost birača nego prije pet godina, kad je ta izlaznost bila 43 posto. Na prvim izrazvnim izborima europskih zastupnika 1979. godine izlaznost je bila 62 posto i od tada konstantno pada. U Belgiji, gdje je izlazak na birališta zakonska obveza za građane, izlaznost je prije pet godina bila 90 posto, a u Slovačkoj samo 13 posto. U Hrvatskoj je na europskim izborima 2014. odaziv birača bio 25 posto, a na prvim europskim izborima uoči ulaska u Europsku uniju 2013. godine bio je 20 posto.
Europski parlament ovaj je put vodio široko raprostranjenu kampanju pod nazivom “Ovaj put glasam”, a i količina raznih drugih aktera koji potiču građane na glasanje zaista je najveća dosad. Primjerice, među tim sasvim nepolitičkim akterima koji ohrabruju birače na glasanje su i filmaši, njih oko 500 koji su poslali pismo javnosti s filmskog festivala u Cannesu; ili kompanija Lime, koje se bavi najmom električnih romobila u velikim europskim gradovima, a sada u 11 država nudi građanima besplantu vožnju romobilom do biračkog mjesta. U poticanje birača da izađu na izbore uključili su se i televizijski komičari iz raznih država, među njima i Domagoj Zovak i Borna Sor iz hrvatskog Newsbara, koji su snimili glazbeni spot distribuiran na YouTubeu.
Odlučuje Europsko vijeće
Ovo su i drugi izbori za Europski parlament u povijesti na kojima su velike političke grupacije istaknule svoje vodeće kandidate, tzv. “spitzenkandidate”, za mjesto predsjednika Europske komisije.
Osvoje li europski pučani većinu u parlamentu, oni obećaju biračima da će njihov Manfred Weber biti predsjednik Komisije. A uspiju li socijalisti i demokrati s nekoliko drugih političkih grupacija formirati većinu protiv europskih pučana, moguće je i da njihov Frans Timmermans dobije priliku sastavljati Komisiju. No, o svemu odlučuju i šefovi država i vlada 28 članica EU, okupljeni u Europskom vijeću.
jel ima li većih populista od ljevičara? zastupaju da su svi jedanki, svi isti, i da svima treba davat isto, pa čak i neradnicima i ljenčinama i pokvarenjacima, ljudima koji bježe od bilo kakve odgovornosti, svima isto i svi su isti po njima!..vic!