John Blundell, direktor londonskoga ekonomskog Instituta, poslao je 1. ožujka pismo premijeru Ivi Sanaderu. Kroz deset pitanja koja argumentirano objašnjava, Blundell sa zabrinutošću, na kakvu nismo navikli od Engleza, pita "zašto se Hrvatska žuri u EU". U ekskluzivnom razgovoru za Večernji list Blundell je komentirao to pismo te izrazio razumijevanje za eventualno dulje čekanje premijerova odgovora.
Zašto ste se odlučili pisati premijeru RH i tumačiti mu da nervoza oko ulaska Hrvatske u EU nije potrebna u trenutku kad Markov trg i hrvatska javnost s nestrpljenjem očekuju hoće li pregovori početi 17. ožujka?
Posjetio sam u studenome Zagreb i vodio zanimljive i ugodne razgovore s premijerom Sanaderom i drugim hrvatskim dužnosnicima. Iskreno sam zadivljen svime što se radi da bi Hrvatska postigla gospodarski i demokratski prosperitet. Imate malu, ali lijepu zemlju s čistim morem, prirodnim izvorima, na odličnom geostrateškom položaju. Malo ne znači da mora biti ekonomski slabo ili loše. Pogledajte Singapur ili Hong Kong. Čudim se stoga što vlada zemlje koja je tek prije desetak godina postala cjelovita, oslobođena i međunarodno priznata želi tako žurno izgubiti svoju suverenost i doslovno je "darovati" Bruxellesu. Sanaderu sam napisao da biti suveren znači isto što i biti nevin ili to jesi ili nisi. Ne možeš biti jedno i drugo. Upozorio sam premijera da će Bruxelles postati većim političkim autoritetom od hrvatske vlade jer će EU nadzirati vladinu politiku u vanjskim poslovima, pravosuđu, sigurnosti i mnogo čemu drugom.
Narod ima pravo znati
Upravo iz Velike Britanije stižu najupornija upozorenja Zagrebu da nema ništa od ulaska u EU dok se ne izruči general Gotovina. Vi u pismu Sanaderu govorite rječnikom koji bi, pokazuju ankete, odobrio znatan broj euroskeptičnih Hrvata.
Ne želim se miješati u unutarnju politiku. Kao ekonomski stručnjak Sanaderu sam postavio pitanja iz kojih se mogu iščitati negativnosti koje donosi članstvo u EU i moje su namjere potpuno iskrene. Narod ima pravo znati dobre i loše strane Unije. Hrvati su danas građani neovisne i demokratske države. Donedavna ste bili prisiljeni biti u neprirodnoj zajednici s drugim narodima, kulturama i jezicima. Pitao sam stoga premijera smeta li mu što će njegova zemlja ući u Uniju za koju se povlače neugodne paralele s bivšom Jugoslavijom. Hrvatska, prema mome mišljenju, treba biti "otvorena za cijeli svijet", a ne samo prema susjedima ili EU. Tu je i tržište Amerike i drugih zemalja. Dugo ste bili "zaključani" u Titov socijalizam i sigurno vam ne treba Bruxellska varijanta te pogreške.
Mala riba u velikom loncu
U trećem od vaših deset pitanja tražite odgovor na vrlo hrabro postavljenu tezu o Europskoj uniji kao korupcijskoj organizaciji?
Ma, nemam uopće strahova u vezi s tim pitanjem jer je poznato da je EU birokratski aparat korumpiran u svim dijelovima i mi Britanci zbog toga smo jako zabrinuti. Britanski National Audit Office objavio je podatke od kojih se diže kosa na glavi. Pet posto proračuna Europske komisije, oko četiri milijarde funti, nestane svake godine iz bruxellskog proračuna. U 2002. zabilježeno je 10.000 slučajeva prijevare koji su EU stajali 700 milijuna funti. To nisu jedini primjeri i pitanje je koje su vlade i njihovi dužnosnici spremni otkrivati takve slučajeve.
Sanadera pitate "kako misli biti vrlo mala riba u velikom europskom loncu". Ima i drugih "malih" riba koje su članice EU!
Kad Hrvatska ojača gospodarstvo, turizam, pomorstvo, neće biti "mala riba" i imat će veći utjecaj u svim, pa i europskim institucijama. Po statutu EU, više ruku za glasovanje imaju zemlje s većom populacijom i više odluka donose oni koji su glasniji od manjine s "manjinskim" prijedlozima. Na primjer, Francuska i Njemačka brzo se slože i dogovore kad su njihovi interesi u pitanju. One su, uz još neke zemlje, te velike ribe. Znam, nije to ugodno čuti, ali pitam se koliki će utjecaj imati hrvatski predstavnici u bruxelleskoj administraciji?
Za vas su Švicarska i Norveška primjeri zemalja koje su uspješne na svim područjima a ipak nisu članice EU. Želite li reći da bi i Hrvatska trebala slijediti takve odluke?
A zašto ne? To su dvije prosperitetne zemlje i nitko ih zbog odluke o nepristupanju EU ne proziva ili zbog toga imaju manju političku i ekonomsku snagu. Nije slučajnost što se Norveška i Švicarska nisu "trgale" za Bruxellesom. U EU, a na to sam upozorio vašeg premijera, nezaposlenost se povećava, kao i porezi, a trebat će i puno umijeća u pregovorima o zaštiti i plasiranju hrvatskih proizvoda. Borbe za kvote, nacionalnu proizvodnju, iscrpljujuće su i u rukama lobista.
Sanaderu ste napisali da će Hrvatska prihvaćanjem eura kao nacionalne valute izgubiti kontrolu nad vlastitom ekonomijom. Zašto?
Najuspješnije zemlje EU, uključujući Veliku Britaniju, nisu prihvatile euro. Meni su u Hrvatskoj rekli da je narod emocionalno vezan uz svoju nacionalnu monetu jer ona znači i vlastitu državu. To je svakako jedan od razloga za čuvanje kune, ali ima i jačih ekonomskih razloga. Na primjer, europska središnja banka i za Hrvatsku će donositi odluke o kamatnim stopama. Nisam siguran da će u takvim okolnostima biti puno posla za domaće financijske stručnjake, ali i za političare da odlučuju što mogu napraviti sa svojim novcem. Male zemlje najviše ispaštaju zbog takva ponašanja unutar EU jer je teško usuglasiti kamatne stope, stope rasta i drugih financijskih trendova za cijelu Europu, za sve zemlje po istim pravilima.
Oprez s federacijama
Dakle, iz vaših je odgovora jasno da biste se radovali ako 17. ožujka Hrvatska ne dobije ulaznicu za pregovore s EU. Zašto se, prema vašem mišljenju, Sanaderu toliko žuri?
Diplomatski bih na prvi dio pitanja odgovorio: "nemam komentara". A zašto se Sanaderu žuri, pitao sam ga i ja u svom pismu. Vjerujem da on ima dobru volju i želju da napravi sve najbolje za svoju zemlju i narod i često čujem da će ulazak u EU pomoći Hrvatskoj u sređivanju zakonodavstva, poticanju demokracije i razvoja društva. Vi imate u zemlji sve mogućnosti da je sami gospodarski preporodite i ojačani krenete u pregovore. Treba pažljivo proučiti što je EU donio za novih deset članica i što sve te zemlje prolaze s prilagodbom. Političke elite tih zemalja također su se žurile u EU, a sad ima i onih koji misle da je strpljivost mogla biti pametnija opcija.
Hrvatska je već živjela pod jednim oblikom EU federacije. Jedino što su predstavnici naroda unutar Jugoslavije imali sto posto zajedničko jest politička elita koju sami nisu ni birali. Sličnu političku elitu imamo i u EU. Da, u pravu ste kad kažete da sam možda malo emocionalan jer iskreno sam oduševljen ljepotom i potencijalom Hrvatske i volio bih da vašoj zemlji bude bolje u budućnosti, bez novih zamki koje vrebaju.
