Andrej Plenković ipak je shvatio što mu se u Zagrebu kuha te konačno odlučio uzeti kutlaču u vlastite ruke. To je u najkraćem rezime njegove odluke da je zagrebački HDZ propustio svoju šansu ući u stvarnu izbornu utrku za Zagreb te da je krajnje vrijeme za prinudnu upravu. Naredio im je da kandidiraju Dragu Prgometa. Demokratska forma je kako-tako zadovoljena, no, nitko, pa ni Plenković, ne skriva da je izbor oktroiran. Kao što sam upozoravao prije dva tjedna, posve je jasno da je zagrebački HDZ već sve bio pripremio za još jedan lažni juriš na Zagreb, za igrokaz kojemu je krajnji cilj podjela plijena s Milanom Bandićem. Andriji Mikuliću očito je previše udobna raskošno izrezbarena fotelja predsjednika gradske skupštine da bi je riskirao potpunom bitkom za Zagreb.
Realno, Plenković je previše oklijevao, za ozbiljniji izlazak na megdan Bandiću takva odluka je trebala pasti još lani, no ovdje nije u pitanju samo bitka za mjesto gradonačelnika već mnogo dalekosežnije preslagivanje karata.
Ovakav odlučan potez pokazuje da Plenković nije spreman dopustiti da ga vuku za nos. Nažalost, takva situacija i dalje prijeti u Osijeku i Splitu, gdje bi kandidati HDZ-a mogli biti žrtvovani kako bi se osigurala pozicija župana. Andro Krstulović Opara prema aktualnim anketama u Splitu vodi, što dokazuje i koliko je važno na vrijeme predstaviti kvalitetnog kandidata, no, navodno mu za vrat pušu Kerum i Puljak. Ne bude li imao stopostotnu podršku stranke, i Opara bi mogao postati žrtva deala kakav se odavna prozire u Osijeku. Što bi pak za stranku bila tragična odluka, jer odavno njihov kandidat nije imao ovakav rejting. Ne umiješa li se Plenković i ovdje, ziheraštvo bi moglo prevladati.
U jednom tjedniku pročitao sam navodnu izjavu neimenovanog hadezeovca iz “desnog krila” stranke (što god to bilo) da je Bandić otvorio šampanjac kad je čuo da će Prgomet biti kandidat HDZ-a. Ništa ne može biti dalje od istine, jer ova odluka stvara paniku u Bandićevim redovima, jednako kao i u dijelu zagrebačkog HDZ-a. Bandić zna da kakav god deal da je do sada imao - taj više ne vrijedi. Mikulić ga je bio držao u šaci, mogao mu je srušiti proračun i stvoriti čvrste temelje za konačni obračun na izborima za koje su ankete davale HDZ-u jake šanse za povratak, no, na koncu je pobijedila ziheraška trgovina. Golub u ruci, dva na grani.
Panika je zavladala i među onima u HDZ-u koji su se zadovoljavali uvjerenjem da se situacija razvija prema planu. Sad netko drugi piše posve novi plan koji im se možda neće svidjeti. Jer, ključna promjena je u tome da Prgomet nije tek zec u unaprijed izgubljenoj utrci za gradonačelnika, on je taj koji predvodi i koji će sastavljati listu za Gradsku skupštinu, a to je onda posve novi par kandidatskih postola. To nije više kandidat koji pleše step na uzici, već onaj koji povlači konce. Posebno ih brine što je Prgomet već ranije pokazao da ga ne zanimaju sitni trgovački probici. Jedinstven primjer u Hrvata: Novac koji je iz proračuna dobio za Hrid potrošio je na natječaj za mlade start-upove. Najjaču poruku Prgomet šalje najavom da zbog bitke za Zagreb izlazi iz Sabora, odnosno da neće sjediti na dvije stolice, te da sebe prije svega vidi na onoj u Gradskoj skupštini. Time nameće primjer i za sve one saborske zastupnike koji žele ostati faktor u Zagrebu.
Oni će očito morati birati. Dakle, nije teško naslutiti pravilo - onaj koji želi biti na listi za Zagreb, neće moći zadržati zastupničko mjesto u Saboru. Kralj odjednom postaje pješak. Dakako, to je iznimno rizična pozicija, jer onaj koji vuče sve konce na svoja leđa preuzima i svu odgovornost za eventualni neuspjeh. To se odnosi na Prgometa, ali još i više na Plenkovića. Moraju računati na to da pojedinci neće dati sto posto svojih snaga za zajedničku pobjedu koju možda ne osjećaju svojom. Zato će vjerojatno neke od njih i staviti na listu za Zagreb, kako bi imali i sebičnih motiva uprijeti iz peta za stranački cilj. Da se Bandić nipošto ne osjeća siguran u skupštini pokazuje njegov pokušaj uvođenja šest stolica za manjince. Za sada, njegova pozicija u poglavarstvu i dalje djeluje nedodirljiva, no ne treba posve podcijeniti kampanju. U HDZ-u mnogi Prgometu i dalje ne opraštaju disidentstvo, tako da je sasvim moguće da će dio glasova otići Bruni Esih i Bandiću, no, baš na račun tog disidentstva, ako bude imao solidnu kampanju, može pridobiti glasove neodlučnih Zagrepčana. Pitanje je i može li Esih bez podrške jedne ozbiljne stranke računati na stvarni uspjeh. Hoće li se ijedan dužnosnik HDZ-a, uključujući i Hasanbegovića, koju ju očito u tome potiče, usuditi javno poduprijeti Esih protiv kandidata vlastite stranke? Bilo bi to njihovo političko samoubojstvo.
U utrci za mjesto gradonačelnika, Prgomet tek mora biti bolji od dosadašnjih HDZ-ovih kandidata, što ne bi trebalo biti teško, no mjerilo (ne)uspjeha bit će broj mjesta u skupštini. Ipak, ostaje hvalevrijedna činjenica, HDZ na koncu ipak stavlja ozbiljnog kandidata u utrku, čovjeka koji nije zainteresiran za dealove s Bandićem, dok SDP u svojim redovima nije u stanju naći nikog relevantnog, pa mora slijediti “mlađeg” partnera u svojoj koaliciji. To sad sasvim sigurno pojačava pritisak na Bernardića dok pokušava nagovoriti SDP na pristanak na još jedan velikodušni deal s HNS-om. Narodnjaci već godinama uspješno profitiraju na račun SDP-a koji skupo plaća tu izbornu podršku. Anka Mrak Taritaš sjajno vodi svoju kampanju, no kad bi ponovno uspjela preko leđa SDP-a, jasno je da ne bi bilo tog haenesovca u Zagrebu koji bi ostao nezbrinut, te da nijedan koalicijski dogovor ne bi mogao spriječiti da SDP nakon zajedničke pobjede u Zagrebu bude potisnut na margine zbivanja u glavnom gradu, odnosno da se sam odjednom u percepciji javnosti nađe u poziciji mlađeg partnera. To sve dodatno podcrtava činjenica da je Bernardić blijed i u odnosu na predsjednika HNS-a. Ivan Vrdoljak projicira da će HNS ove godine osvojiti 20 posto više lokalnih čelnika, no upali li doista Mrak svjetlo u Zagrebu, moć HNS-a će se multiplicirati, a SDP nastaviti tonuti u bezbojnost i bezidejnost. Vrdoljak se već sad predstavlja kao mnogo uvjerljiviji vođa opozicije, a način na koji je uspješno taktikom “napad je najbolja obrana” okrenuo pilu naopako te energično optužio vladajuće za probleme u energetici za koje je dobrim dijelom i on sam odgovoran – apsolutno je fascinantan. S Bernardićem kao još uvijek formalnim vođom opozicije, čovjekom koji bez prepoznatljive ironije u glasu mrtav hladan predlaže osnaživanje uloge predsjednice države, time što bi joj dao pravo imenovanja tri ministra u vladi te koordiniranja njihovih ministarstava, Plenković može mirno jedriti prema novom mandatu. Što je njegov sljedeći prijedlog, da opozicija proporcionalno izbornim rezultatima imenuje ministre u Plenkovićevoj vladi? To se u ovom trenutku čini kao jedina šansa da se Bernardićev SDP vrati u Banske dvore.
