Žalbeno vijeće Haaškog suda oslobodilo je trojicu bosanskih Hrvata, optuženih prije gotovo dvije godine i nepravomoćno osuđenih za sudjelovanje u zločinu u Ahmićima, na osnovi gotovo istih dokaza na kojima se temeljila prvostupanjska presuda.
Presuda, ispisana na nešto više od 200 stranica, pokazuje da je put oslobađajućoj presudi Zorana i Mirjana Kupreškića otvorila žalba obrane na "nejasno" pisanu izmijenjenu optužnicu. Funkcija toga suda, kazala je u utorak predsjednica Vijeća, američka sutkinja Patricia Wald, jest da odlučuje o krivnji ili nevinosti pojedinca optuženog "u skladu sa standardima procedure i dokazivanja civiliziranih naroda", što znači da optuženi moraju biti odmah i detaljno obaviješteni o prirodi optužaba. To je, prema jednoglasnoj ocjeni peteročlanog Žalbenog vijeća, bio tek prvi propust tužiteljstva, ali i predsjedavajućeg prvostupanjskog vijeća - bivšeg predsjednika Međunarodnog suda Antonija Cassesea.
Dok je izmijenjenom optužnicom tužiteljstvo prikazalo dvojicu Kupreškića kao stratege koji su planirali i organizirali napad na civile u Ahmićima, tijekom suđenja, kaže Žalbeno vijeće, nisu "ni pokušali uvesti" dokaze kojima bi to potkrijepili, nego su se zadovoljili dokazivanjem njihove puke nazočnosti u selu.
Žalbeno je vijeće u presudi imalo teške riječi i za opravdanja tužiteljstva što u izmijenjenu optužnicu, koju je potpisao zamjenik tužiteljice Graham Blewitt, nije unijelo dokaze o umiješanosti Kupreškića u napad na drugu kuću - radi ekspeditivnosti suđenja.
"Cilj ekspeditivnosti na suđenju nikad ne bi smio nadjačati temeljna prava optuženog".
Napad na drugu kuću u Ahmićima tužiteljstvo je dokazivalo iskazom tek jedne svjedokinje, koja je u vrijeme napada imala 13 godina. Obrana je tvrdila da je njezino svjedočenje nepouzdano.
Žalbeno vijeće, proučivši njezino svjedočenje, a i prijašnje iskaze, zaključilo je da postoji znatna mogućnost da se "njezina identifikacija Zorana, a posebno Mirjana Kupreškića kao sudionika napada na njezinu kuću postupno razvijala u mjesecima nakon travanjskog zločina" te da treba uzeti u obzir mogućnost da su na iskaz djevojčice mogli utjecati drugi članovi obitelji.
Drugi teški propust prvostupanjskog sudskog vijeća u ocjeni materijalnih dokaza bio je nepozivanje jedine druge svjedokinje napada na kuću za koji se optuživalo Kupreškiće, a čiji su iskazi o zločinu upućivali na mogućnost zabune prve svjedokinje.
Nakon što je odbacilo taj ključni iskaz, Žalbeno je vijeće odbacilo razmatranje drugih pratećih dokaza, koji su već bili dovedeni u pitanje novim dokumentima koje je obrana podnijela u žalbenom procesu, dijelom i iz hrvatskih arhiva.
Što se tiče trećeg oslobođenog bosanskog Hrvata Vlatka Kupreškića, Žalbeno je vijeće ocijenilo da su dokazi tužiteljstva protiv njega bili "najmanje uvjerljivi".
"On je živio u tom selu", podsjetilo je Žalbeno vijeće, dodajući da je "u kontekstu malog mjesta poput Ahmića rizično izvlačiti zaključak o krivnji samo na temelju toga što je osoba viđena na području napada, posebno ako je to blizu njegove vlastite kuće"
Prvostupanjsku presudu donijelo je sudsko vijeće u kojem su, uz Cassesea, sjedili i britanski sudac Richard May i sadašnja potpredsjednica Suda Florence Mumba iz Zambije.
DEN HAAG Sanja Pucak, Hina
