Još kao dječak pomagao je tati u stolarskoj radionici. Tamo je naučio obrađivati drvo i tu se rodila ljubav koja traje i danas. U svome obrtu u Sračincu kraj Varaždina Bojan Križanec, naime, već šest godina svojim rukama izrađuje i popravlja – tambure.
Kad je završio srednju školu za drvodjelskog tehničara, Bojan Križanec upisao je Šumarski fakultet te stekao titulu inženjera drvne tehnologije. Nakon što je ostao bez posla u struci, počeo je razmišljati o pokretanju vlastitog biznisa. A čime će se točno baviti, nije morao dugo razmišljati.
– Moja su druga ljubav tambure, a po žicama pletem još od osnovne škole kada sam počeo svirati u KUD-u Zavičaj iz Sračinca – objašnjava Križanec, koji je, kako kaže, uspio spojiti ugodno s korisnim pa sada za život zarađuje u svojoj Glazbalostrojarskoj radnji Bojan. Želio se, kaže, nastaviti baviti i drvom i glazbalima jer i sam još uvijek svira u bendu i folkloru, ali i pleše. Osim toga, dodaje, veliki je plus činjenica da u svakom segmentu poslovanja može biti sam svoj šef.
Tambure popravlja gotovo svakodnevno, a najčešće za glazbenike, kulturno-umjetnička društva, škole i udruge iz cijele zemlje. Osim tambura, popravlja i druge žičane instrumente iako, priznaje, nešto rjeđe. Melodije njegovih instrumenata mogu se čuti u svim krajevima svijeta.
– Najčešće ih izrađujem za domaće tamburaše, bendove, škole, KUD-ove..., ali česte su i narudžbe i iz Australije, Njemačke, Kanade, Amerike, Slovačke, Slovenije... Zapravo iz svih krajeva svijeta u kojima živi naše iseljeništvo – govori B. Križanec. Za izradu jedne, govori, potrebno mu je između dva tjedna i mjesec dana, ovisno o materijalu i zahtjevima klijenta, a pri izradi koristi drvo javora, šljive, kruške, oraha, divlje trešnje. Sve što radi, radi sam, a uživa u svakom danu.
– Otvaranje obrta i ulazak na tržište kao novi majstor za tambure rizično je, ali svaki se trud isplati kada je kupac zadovoljan instrumentom koji si ti vlastitim rukama izradio – zaključuje Bojan.
