Jedva se usuđujem upitati vas jeste li spremni za protuispitivanje –
rekao je ciničnim tonom glavni sudac Alphons Orie tužitelju Stefanu
Waespiju koji se dan prije pokazao potpuno nespremnim za početak
protuispitivanja svjedoka. Waespi se pripremio, ali za izravan napad na
vjerodostojnost Miomira Žužula.
– U brifingu Royu Gutmanu, novinaru NYT-a, rekli ste da se Hrvatska
treba suprotstaviti odlukama Haaškog tribunala – kazao je Waespi. – To
nikada tako nisam rekao – bio je siguran Žužul.
– Bila je riječ o 1997., kada je prvostupanjska odluka suda glasila da
RH mora tužiteljima dati dokumente o odnosu vodstva i Tuđmana prema
hrvatsko-bošnjačkom ratu u BiH. Sub poenu je dobio Gojko Šušak, a
Hrvatska se usprotivila, ali gdje – pa na sudu, tražila je drukčiju
odluku – kazao je Žužul i dodao da je to bio legitiman čin.
– Podsjetio bih sud da je taj spor protiv haaškog tužiteljstva Hrvatska
dobila – uključio se i branitelj Gotovine G. Kehoe koji o sporu zna sve
jer je tada, kao predstavnik haaškog tužiteljstva, taj spor i – izgubio!
– Rekli ste veleposlaniku Galbraithu da bi “trebalo zaboraviti na
povratak krajinskih Srba” – kazao je Waespi. Žužul je negirao rečenicu,
izjavio da je to možda Galbraith napisao u svom dnevniku te da to
sigurno nije ispravan citat.
– Postoje dokazi da ste izjavljivali kako ste Srbe nazivali “rak-ranom
Hrvatske” – pritiskao je tužitelj. – Apsolutno se ne slažem s takvom
tvrdnjom niti sam je izrekao – odgovorio je Žužul i komentirao izjavu
“Imamo rak-ranu na tijelu, kad imate takvu bolest, ne možete čekati
beskrajno”.
– A gdje vi tu vidite spominjanje Srba? Ja to ne vidim – upitao je
Žužul Waespija i sudu objasnio da tužitelj podmeće. Kazao je da su se
izvješća međunarodne zajednice o događajima vezanim uz Oluju jako
razlikovala, “i do pedeset puta bile su drukčije brojke, ovisno o
izvješću”. Najvažniji dio Žužulova svjedočenja odnosi se na činjenice
da je RH krenula u Oluju tek nakon zelenog svjetla SAD-a koji je
uvjetovao sigurnost civila i UN-a, da je akcija odobrena zbog opasnosti
od pada Bihaća te da je odluka o napadu donesena nakon što su Srbi u
Ženevi odbili mirovno rješenje, i to u VONS-u, a ne na Brijunima!
