Ma koliko puta obišli Salon mladih – na kojem će u petak 1. kolovoza biti dodijeljene nagrade i predstavljen katalog Salona – uvijek ćete zaključiti kako je ovdje, u zagrebačkom Domu HDLU, pobijedila koncepcija osobnih poetika uz još od početaka postmodernizma prisutan miks stilova koji su nekad rijetko bili povezivani u istoj umjetnini. Likovna raznorodnost prirodna je u takvoj množini autora pa raduje da tu imamo i dobrih realista, majstora videoarta, konceptualnih skulptora, ali i onih koji likovno izvrsno povezuju realizam i ekspresionizam, kao što je to slučaj u odličnom radu “Gorila u prostoru” Domagoja Rogine ili u spoju realizma i imaginacije u djelu “Oh, Ikea!” Valentine Supanz. Pointilistički orijentiran rad Mitra Matića indikativan je pak za “buđenje” zanemarenih tehnika i njihovu uporabu na nov način.
– Dosta je tu kapanja boje i prskanja, a ne samo “točkanja”. Pointilizam je ipak kontroliraniji i organiziraniji od onoga što ja radim – kaže Matić, čiji je golemi crno-bijeli portret riječkog performera Kreše Kovačićeka rađen s još jednom namjerom.
Snovi vezani za život
– Kovačićek će ga dalje koristiti kao scenografiju za svoj performans. Slika je dio serije portreta ljudi koje gledam na taj način. Riječ je o rasipanju forme, to je način da se motiv slike zadrži na rubu raspadanja – tumači Matić. Na razmeđu između realizma i apstrakcije, gdje realizam može postati apstrakcija, impresivne su slike Ivone Jurić. U realizmu pak utemeljena bujna fantazmagorija Vice Tomasovića može stati uz onu Hieronymusa Boscha! Jedan od radova koji se pamte, a čine se banalnima je “Oh, Ikea!” iz ciklusa “Intima” Valentine Supanz.
– Prikaz je to moje svakodnevice i snova vezanih za moj život – kaže Valentina – a na slici koja spaja realizam i imaginaciju vidi se kako ja maštam o kućici s balkonima, a moj partner o Ikeinoj polici, i to dok radi sklekove na podu. Ima tu i nekog prigovora njemu koji je sportaš, sav zaokupljen treninzima, zbog čega ga rijetko viđam. Jednostavno je to. U mojem se slikarstvu sve vrti oko mene – otkriva Valentina. Stvarnost slikarski komentira Domagoj Rogina uvjerljivom slikom “Gorila u prostoru”. Poznat po svom bestijariju, Rogina ovdje smješta životinju u nedefiniran prostor u koji očigledno bezočno zadire čovjek ne poštujući stanište životinje.
– Upravo zato moja gorila ima takav pogled, prijeteći – kaže Rogina, koji slikarskim sredstvima sugerira propast životinjskog svijeta.
Sunce koje se gasi
– Gorila i ostale životinje prikazani su u patnji i smješteni u prostor koji je načinio čovjek, uz hladan zid ili na stari parket sa slabim naznakama nekadašnjeg prirodnog staništa životinja – jasan je umjetnik. S četvero svojih suradnika Fran Makek snimio je video “Schumacherov san” od kojeg se ježite. Toliko je sugestivan! A transferira stvarnost jedne nesreće, pokazujući snimke kamenja koje pada niz padinu, u šumi ili bilo kojem prostoru u prirodi. Naglašeno kretanje i udarci povezani su dakako sa stradalim najtrofejnijim vozačem formule 1 Michaelom Schumacherom, kojeg je udarac o kamen nakon pada bacio u komu. Makek i ekipa sugeriraju i situaciju u kojoj je jedino Schumacher isključen iz spekulacija o svome stanju kome/sna, o kojem su pak spekulacije otvorene svima!
I naposljetku, od stvarnosti nas odmara rad na izlaganje pozvanog Maka Melchera. Naoko nas odmara. Na suprotnom je zidu HDLU-ove Galerije Bačva izložena njegova golema konveksna kružna forma od debelog sloja gline teška jednu tonu, a pričvršćena na drvenu konstrukciju. Glina se sušenjem raspucava, komadi lete na pod, a Melcher istražuje promjene oblika i materijala. Skulptura podsjeća na sunce koje se gasi. Nije li to moguća stvarnost?
>> Otvoren natječaj za 32. salon mladih o razlici između pomodnog i izvornog
