Petru Dobrovcu iz Kneževih Vinograda telefon neprestano zvoni. Kako se bliži Uskrs, kupci se na njegovom obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu u srcu Baranje sve više izmjenjuju. Baranja je sve popularnija turistička destinacija pa mu na vrata kucaju i turisti koji krstare tim biserom kontinentalnog turizma. Šunke iz njegove pušnice završit će i na trpezi obitelji hrvatskih iseljenika u Njemačkoj.
– Kupuju uskrsne šunke u koži, cijele butove, kvalitetno usoljene i osušene, odimljene. Teške su dvanaest, trinaest, četrnaest kilograma. Nudim, zatim, rolanu šunku bez kostiju i kože, kvalitetno odimljenu i osušenu, vakuumiranu u manjim komadima jer si ne može svatko priuštiti cijelu veliku šunku, a i tko će to pojesti! Riječ je, dakle, o komadima od kilogram i pol do tri i pol kilograma šunke. Bez kože je i slanine – navodi Petar Dobrovac. Šunke pravi još od davne 1971. ili 1973. godine, ni sam se više ne sjeća, no kako bilo, riječ je o pola stoljeća iskustva u spravljanju suhomesnatih delicija. Bavio se trgovinom do početka sedamdesetih godina, što mu je i struka, pa je prešao u ugostiteljstvo, gdje je izučio, kako kaže, i mesariju. Prvo je proizvodio kulen za potrebe vlastitog restorana, a potom je komercijalizirao proizvodnju suhomesnatih proizvoda.
Na obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu Dobrovac već se dugi niz godina, tako, bave proizvodnjom tradicionalnog domaćeg baranjskog kulena. Okus tradicionalnog kulena vrhunske kvalitete, glavna je odlika ove delicije čiji pomno birani sastojci - kvalitetno meso i posebno odabrana baranjska crvena paprika, te zrenje koje zna trajati i do nekoliko mjeseci.
VEZANI ČLANCI:
Omjer mesa i probranih začina u proizvodnji kulena dio su stoljetne recepture koja se u obitelji Dobrovac prenosi s koljena na koljeno i koja ga čini tako posebnom gurmanskom poslasticom. Isto tako, po tradicionalnoj recepturi proizvode i domaće šunke.
– Da biste napravili kvalitetnu šunku, najvažnije je imati kvalitetno meso koje potom treba kvalitetno usoliti. Velika šunka mora biti šest, pa čak i više tjedana u soli te se dva do tri puta presoliti. Ja primjenjujem suho soljenje, što znači da se šunka uvalja u sol i tjedan dana nakon prvog soljenja se izvadi jer pusti vodu, pa se ponovno nasoli. Ako su velike šunke, 20 do 25 kilograma, obavezno je tri puta ju presoliti. Naime, ako nije dobro usoljena, ostane oko kosti krvavo pa ako sol ne odradi svoje, zna se gdje joj je mjesto – pravac kontejner. Sigurno je tako, vjerujte mi! Prošao sam svašta u životu i platio sam zanat, a dok ne platiš, ne znaš – poručuje naš sugovornik.
Cijelih šunki proizvodi u manjim količini, 20 do 30 komada, dok rezanih bude oko tonu godišnje. Mala su pakiranja puno traženija od, primjerice, velikih šunki od 15 kilograma i za koju bi trebalo izdvojiti više od 200 eura. No, i one će naći svoga kupca, ako ne za Uskrs, onda na jesen i zimu, kada budu suhe za rezanje. Te velike, primjerice, kupuju naši iseljenici koji ih ponesu za Njemačku, Irsku...
- Da se pojede cijela šunka, potrebno je veliko društvo, od dvadeset do trideset osoba. A šteta je da se ne pojede – zaključuje Petar Dobrovac koji rasproda baš sve što proizvede...
