Ove godine očekuju urod od najmanje 2000 kilograma aronije. Na oko 2,5 hektara imaju posađenih oko 5500 sadnica sorte nero koju odlikuju bobice dvostruko veće od onih koje rastu u divljini. OPG Gojak je prerađuje u 100-postotni sok, sirup, a prodaju je i smrznutu. Na 3,5 hektara za vlastite potrebe uzgajaju ratarske kulture – kukuruz, pšenicu i ječam.
Nisam imao pojma, iskreno kaže 42-godišnji Goran Gojak kad ga priupitate koliko je znao o aroniji prije no što ju je prije sedam godina počeo saditi na obiteljskome poljoprivrednom gospodarstvu svoga oca Vlade, isprva skeptičnoga prema uvođenju njemu ne odveć poznatoga bobičastog voća u proizvodnju.
Obitelj Gojak iz Belajskih Malinaca nadomak Karlovcu poljoprivredom se bavila takoreći oduvijek, sadila je, sijala, nekoć držala krave... Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo osnovao je Goranov djed 2003. godine pa ga poslije prenio na sina Vladu koji ga je sljedeće godine “prepustio” snahi Ani, Goranovoj ženi. Vlado Gojak na oko 3,5 hektara zemlje i danas se bavi ratarstvom.
– U mirovini sam, ali sam i dalje u ratarstvu i sijem kukuruz, pšenicu i ječam. Volim to raditi, poljoprivredi se radujem i njome se bavim još od malih nogu – kaže. Kako ostatak zemlje, oko 2,5 hektara, ne bi bio zapušten, dao je mladima da smisle što će na njoj uzgajati.
Ekološki uzgoj
Za aroniju, najjači poznati antioksidans (usporava starenje, snižava razinu kolesterola, smanjuje rizik od nastanka raka, štiti srce i krvne žile, popravlja krvnu sliku, izvlači štetne tvari iz organizma...) i biljka koju zbog njezinih ljekovitih svojstava nazivaju još i namirnicom budućnosti, Goran se zainteresirao surfajući internetom. No htio je doznati nešto više pa je počeo nazivati i dogovarati susrete s proizvođačima iz Varaždina, Čakovca, Osijeka...
– Došao bih im na vrata, kazao bih da sam Goran Gojak i da želim saznati nešto više o aroniji. I ljudi bi mi pomogli. Naposljetku sam u rasadniku Milić u Donjem Miholjcu kupio prvih tisuću sadnica. Jame smo za njih kopali ručno. Trebala su nam tri dana da ih posadimo – prisjeća se, a njegova mati Katica domeće da su te prve aronije sadili njih dvoje.
Gojakovi su odmah započeli ekološki uzgoj, prva je berba bila sljedeće godine, oko 150-200 kilograma koje su odvezli na preradu u Krapinu, u Eko Bobo, gdje su napravili sok. Kad su 2016. godine dobili 115.000 kuna potpore iz Mjere 6.3.1. za projekt koji su napravili uz pomoć LAG-a Petrova Gora, kupili su od OPG-a Brolich iz Malog Trojstva još 5000 sadnica aronije, sorte nero, a rasadničari su im i iznajmili stroj za sadnju pa su sve biljke u zemlji bile isti dan.
– Uz to što smo kupili sadnice, od tih smo bespovratnih sredstava obnovili i mehanizaciju i kupili roto-malčer, atomizer, trimer i traktorski bušač za zemlju. Ukupno je ulaganje tada bilo 140.000 kuna, prije no što smo dobili potporu bili smo uložili još 100.000 kuna – kaže Goran pogledavajući prema supruzi Ani koja je u naručju držala njihovu četveromjesečnu Magdalenu, dok je starija kći, četverogodišnja Aurora, veselo trčkarala između redova aronije koju će strojno obrati potkraj srpnja.
Otkako je zbog koronakrize ostao bez posla vozača, Goran se potpuno posvetio poljoprivredi pa tako ima napretek planova. Kaže da će zacijelo proširiti lepezu svojih proizvoda te uz čisti sok od aronije i sirup, za koje ima ekološki certifikat te markicu “Živjeti zdravo”, praviti i džemove, likere i čajeve.
Očekuju dvije tone voća
– Trenutačno smo u fazi testiranja okusa i raznih kombinacija aronije s drugim voćem, a reakcije su ljudi kojima smo dali da ih probaju odlične. Slijedi i nova financijska omotnica iz Mjera ruralnoga razvoja, mi ćemo se svakako javiti, prođemo li obnovit ćemo mehanizaciju, postaviti zaštitnu mrežu protiv ptica, napraviti sustav navodnjavanja i povećati nasade, no još ne znamo hoće li to biti bobičasto voće ili nešto drugo – otkriva Goran Gojak.
Od ukupno zasađenih 6000 sadnica aronije, nakon mraza i “posjeta” divljači, zbog koje su svoja tri nasada s aronijom ogradili s kilometar i pol ograde, opstalo je oko 5000-5500 sadnica koje ručno plijeve. Očekuju da će ove godine urod biti dobar, minimalno dvije tone. Za sedam decilitara soka treba kilogram voća.
– Prodajemo na kućnome pragu i putem društvenih mreža. Na Facebooku imamo svoju stranicu “Aronija OPG Gojak”, oglašavamo se na lokalnim radiopostajama. Sok isporučujemo po cijeloj Hrvatskoj. Litra stoji 50 kuna, za naručenih pet jedna je gratis.
Dostava u okolici Karlovca je besplatna, ja vozim i nije mi teško sjesti u automobil i odvesti se do tridesetak kilometra udaljenog Jastrebarskog isporučiti jednu litru jer znam da ću sljedeći put imati veću narudžbu – objašnjava Goran.
Jedini problem koji on vidi u poljoprivrednoj proizvodnji jest neorganizirano tržište, zbog čega se mali proizvođači moraju snalaziti kako znaju i umiju.
– Nama ništa nije teško raditi jer želimo raditi na zemlji i živjeti od svoga rada.
No bilo bi dobro kada bi se ljudi udružili jer bismo tako dobili količinu i postigli konkurentnost, što i jest glavni uvjet – smatra Goran Gojak, ekološki proizvođač aronije.
Baš lijepa reklama za nešto što nikome ne možeš prodati... Tip još nije skužio da je jedini biznis u prodaji sadnica.