Red rakije, red razgovora, i na to nekoliko performansa. Druženje zanimljivije od samih izvođača. Tako je za većinu posjetitelja izgledao boravak na prvoj Noći performansa koja se u sklopu festivala Perforacije, asocirajući na Noć kazališta ili Noć muzeja, održala u zagrebačkoj Medici.
Promjena profesije
Pred posjetiteljima, od kojih su najizdržljiviji došli u 10 navečer, a ostali do kasno, kasno u noć, redale su se izvedbe nekih od naših najpoznatijih performera, ali i onih koji se tim oblikom umjetnosti tek počinju baviti, a znamo ih iz nekih drugih fahova.
Primjerice, bio je tu Danijel Šurjan, jedan od prvih LGBT aktivista koji je početkom 2000-ih izašao u medije, a potom se preselio u Njemačku i tamo posvetio izvedbenim umjetnostima. Njega su umotali u celofan i ponudili na aukciju, kao ekološki uzgojenu jabuku. Namjera mu je bila potaknuti dijalog o ekološkom uzgoju i marketingu oko zdrave hrane. Potom su gledatelji produžili prema performansu Siniše Labrovića, koji je s kukuljicom preko glave dvadesetak minuta trčao na pokretnoj traci pokazujući kako naša civilizacija jurca prema bučnosti. Sve dok mu netko iz publike nije isključio traku.
Ipak nije dovoljno
Idući je bio performans Luke Dragića, u kojem se Olga Pakalović tuširala upozoravajući na vrijednost svake kapi. Najveća gužva bila je na performansu Željka Zorice, kojem Perforacije, baš kao i Dragiću, ove godine rade golem PR.
Dojmovi okupljenih s kojima smo razgovarali uglavnom su bili – premalo interaktivnosti, premalo svježih ideja. Svima je drago što se performerska scena u Zagrebu budi u sklopu više manifestacija na više lokacija, no to samo po sebi jednostavno nije dovoljno.
