Okrutno da okrutnije ne može biti: ovo je priča o običajima (a postojali su i u našim krajevima, iako mnogo ranije nego što je to primjer u ovom romanu): siromašna obitelj jedno će svoje dijete dati rođacima koji ne mogu imati djece(!?). I to dijete, pametna i nadarena djevojčica, nesvjesna je da raste uz ljude koji joj nisu mama i tata.
Sve do trenutka trenutka u kojem u potpunosti izgubi tlo pod nogama, jer je ljudi koje smatra roditeljima, baš poput nekog paketa, vrate u njezinu biološku obitelj. Iz obilja u krajnje siromaštvo, iz vlastite sobe i života u kojem se pohađaju satovi plivanja i plesa ravno u krevet koji mora dijeliti s mlađom sestrom, u život u kojem nema dovoljno kako bi obitelj imala sva tri obroka u danu. To je priča sjajnog romana "Vraćena" Donatelle Di Pietrantonio (Stilus, urednica Adriana Piteša, prijevod Srećko Jurišić, 15.90 eura).
Kada se sve to dogodi, glavna junakinja, i u obitelji i u školi postaje vraćena, a ona je istinski zbunjena. Vjeruje da je žena o kojoj misli kao o majci smrtno bolesna, ne razumije zašto i kako je moguće to potpuno odbacivanje i zato jedna trinaestogodišnjakinja zaključi: "Postala sam siroče dviju živih majki...".
Po tonu kojim autorica piše o siromaštvu i ljudima koji u njemu gube dio svoje ljudskosti, kao i činjenici da je riječ o Italiji, ova priča podsjeća na romane Elene Ferrante, ali ovdje je glas izgubljenog djeteta, svega što ta djevojčica proživljava u tišini svoje tragične zbunejnosti ono što posve obuzima čitatelja. Moćan je to glas, vrijedan svake pažnje. Odrasli čitatelj, naravno, negdje na polovici priče, shvaća što se to zapravo dogodilo u toj 'skrpanoj' obitelji, ali zbog toga zla okrutnost njihovih postupaka nije manja. Štoviše, udvostručuje se.
I baš kao kod Ferrante i u ovoj su priči škola i obrazovanje put u spas, iako upravo način na koji autorica piše o junakinji kao odrasloj ženi pokazuje da je posve jasno da je taj spas ostao na površini ljudskog bića u kojem 'stanuje' jedna odbačena djevojčica.
