Prvi su ukrasi napravljeni od zuba, kandže, rogova, kosti... Lovci su se kitili njima vjerujući da će im to donijeti sreću, ratnici su nosili nakit radi zaštite u bitki, običan čovjek da ga zaštiti od magije. Crna boja, šiljati oblici i predimenzioniranost, sve nalik na te praiskonske oblike uređivanja, odlike su i serije umjetničkog nakita Zagrepčanke Smiljke Franjić nastalog za izložbu “Putovanje kroz vrijeme”. Nova pak kampanja u kojoj taj nakit izrađen od 6000 godina starog močvarnog hrasta nosi Josip Tešija zapela je za oko i urednicima francuskog Voguea.
Ispitivanja i u Japanu
– S obzirom na to da je posrijedi drvo koje je u neolitiku palo u rijeke i, stareći, postajalo crno, to drevno vrijeme povezala sam s temom zaštitnih znakova tadašnjih stanovnika, lovaca koji su svoje trofeje nosili kao talismane koji će im dati osobine i moć životinja. Tom tematikom vodili smo se i u kampanji koja je nastala spontano i rezultat je senzacionalan – govori autorica Smiljka Franjić, koja močvarni hrast obrađuje dugi niz godina, a na prve komade toga najskupljeg drva na svijetu, naletjela je slučajno u stolariji šogora Darka Franjića.
– Jedan čovjek donio nam je komad drva, vrlo neobičan i nalik ni na što što smo do tada poznavali. Dali smo ga ispitati na Institut Ruđer Bošković, gdje su metodama C14 otkrili da mu je starost oko 5800 godina. Ista ispitivanja provedena su i u drugim zemljama, sve do Japana, i rezultati su se ponovili. Mene je k tome kao bivšu darkericu privukla njegova crna boja i na tom prvom komadu iz Orašja počela sam učiti obrađivati ga, lagano kupovala alat, kod Lumezija naučila obrađivati srebro, a ostalo je povijest – govori Franjić. Močvarnog hrasta, kaže, kod nas ima u rijeci Bednji i u Savi na mjestima na kojima su se događale tektonske promjene. Tehnika njegova vađenja iznimno je teška, a pojavljuje se često nakon bujica i velikih kiša zbog kojih se šljunak miče, a drvo ispluta. Pri vađenju veliku ulogu ima i ronilac, koji mora točno označiti mjesto gdje se nalazi stablo predviđeno za vađenje, a vađenje iz rijeke nerijetko se obavlja zračnim padobranom. Skladištenje treba provoditi vrlo oprezno, da drvo naglim sušenjem na zraku ne bi popucalo. Stoga se nakon vađenja prska radi vlažnosti, a posebnim se postupkom sprečava njegovo isušivanje. Reže se u daske i umata u folije, a tako se čuva nekoliko godina i tek je tada spremno za obradu.
Teško vađenje uz koncesiju
Na Savi između Županje i Orašja prvi primjerci abonosa izvučeni su iz rijeke 1998. s dubine od šest do osam metara, a eksploataciju smiju raditi samo oni koji imaju koncesiju.
Tijekom tisuća godina, pod utjecajem minerala i željeza iz vode, razlaganje drva je sporije. U stvaranju abonosa posebnu ulogu igraju struje podzemnih voda izazivajući tamnjenje drveta od zlatno smeđe do crne boje. Tvrdoća mu je na razini aluminija tako da su za obradu potrebni čvrsti alati, zbog čega i Smiljka Franjić pri obradi koristi tradicionalne stolarske tehnike. Ljetna baza joj je više od 40 godina Dobrinj na Krku. I sada je tamo u ljetnom atelijeru. Kaže, u miru radi pa pakete šalje kamo god treba. Njezin nakit može se vidjeti u galeriji Micek u Krku i Lapidariumu u Zagrebu, a sve i da se dogodi svjetski uspjeh objavom kampanje u Vogueu, kaže, ona se ne miče s Krka.
– Sve je globalizirano i uvijek bih ostala u Hrvatskoj. Bilo u Zagrebu ili Dobrinju, radionica je uvijek uz mene, a s obzirom na to da radim s plemenitim drvom i poštujem ekološke principe, štitim ga samo prirodnim voskom.
Kaj nismo od stoljeća sedmog ?