Izožba Marijana Molanara "Čekajući izložbu" zatvara se u subotu 18. listopada u Galeriji Forum u Teslinoj te će se u 12 sati predstaviti katalog izložbe.
"Čekajući izložbu, projekt je Marijana Molnara potaknut upravo terminom izložbe u Forumu. Od trenutka kad je dogovoren datum otvorenja, izložba je nešto na što autor svaki dan misli i za nju u tom času počinje raditi. Svakodnevno umjetnik producira i datira slikarske uradtke na A4 formatu te sinkrono snima svoj autoportret. Priprema za izložbu postaje tako svojevrsno djelatno odbrojavanje dana, dnevnik, koliko i proizvodnja novih djela, ne tek selekcija već postojećih za postav u konkretnom prostoru.
Ipak, i na ovaj način Molnar nužno uključuje određeni retrospektivni pristup, štoviše, sublimira cjelokupno svoje dosadašnje, skoro 40-godišnje umjetničko iskustvo, evocira brojne teme i načine izražavanja, počevši sa slikarstvom kao s matičnim medijem. Naglašava tako i primjenjuje postupke koje je prakticirao polovinom 70-ih prošlog stoljeća kao jedan od predstavnika primarnog slikarstva u nas.
No ove, mahom monokromne ili bikromne površine, varijacije crnih, crvenih i bijelih četverokuta na A4 formatu koje je Molnar izveo 'čekajući izložbu' sažimaju i ostatak njegove bogate produkcije, uključujući neke znakovne i tekstualne elemente korištene u proteklom razdoblju, a pridružene su i komponente koje svjedoče njegovu izdašnu multimedijsku praksu (fotografija, video, instalacije... ). Tako dok bilježi kistom trag svoje ruke, autor istodobno fotoaparatom i videokamerom selfie postupkom snima svoje lice i radni okoliš, kompletirajući znakove svoje prisutnosti u vremenu 'čekanja izložbe'.
Za razliku od friza diptiha slika i fotografija koji se proteže cijelim prizemljem, na katu galerije Molnar organizira sasvim drugačiji prizor - instalaciju od šesnaest visećih žutih kabanica i niza tekstova ispisanih na grafičkom papiru većeg formata i gramature duž cijelog raspoloživog zida. Na leđnom dijelu svake kabanice otisnuto je ime jednog od mrtvih klasika avangardne umjetnosti (Maljevič, Duchamp, Klein...), uključujući i domaće – Knifera i Gotovca, onih autora, dakle, koji čine temelj suvremenog umjetničkog razmišljanja.
Kabanice su u ovom slučaju metafore zaštite, pokrića, sigurnosti, zaštitni znakovi umjetnikova svjetonazora. U prigodno snimljenom videu, autor oblači jednu po jednu kabanicu i ritualno se, poput derviša, nekoliko puta stakatno okreće oko svoje osi izlažući pogledu naizmjence svoje lice i ime art-klasika. Tim 'travestijama' i pokretima Molnar kao da postavlja pitanje svog statusa umjetnika, ali i statusa umjetnosti uopće, odnosno njezine definicije, što doslovno jest sadržaj ispisanih rečenica na zidu. Što je umjetnost?, to jednostavno i naivno, a istodobno pretenciozno i mnogo puta uglavnom uzalud postavljeno pitanje, autor je uputio svojim kolegama-suvremenicima, poetički bliskim domaćim umjetnicama i umjetnicima. Među njima su Božena Končić Badurina, Vlasta Delimar, Ivan Kožarić, Duje Jurić, Siniša Labrović, Boris Cvjetanović i još dvadesetak drugih.
Upitani odgovaraju na različite načine te tako čitamo lakonske ili promišljenije, lapidarne ili opširnije, rezolutne ili skeptične, ozbiljne ili humorne definicije, odnosno izjave koje to izbjegavaju biti.
Tako je zapravo cijela ova nevelika izložba u znaku pitanja i ispitivanja, evokacije i reminiscencije, sumiranja i redefiniranja bez pretenzije da se uspostavi konačni status stvari. Upravo takva neuhvatljivost fizionomije, elastičnost i fluidnost njezina materijala i ugođaja čini ovu izložbu poželjno nedogmatskom i intrigantnom", stoji u pojašnjenju Galerije Forum.
>> Matoš stoljeće nakon smrti putuje Gornjim gradom
