Otkako je u rano ljeto koronske 2020. godine u samom središtu Osla otvorena nova Deichman Bjørvika knjižnica, najveća u Norveškoj, postala je jedna od većih gradskih atrakcija. Ništa čudno zna li se da su je gradski planeri smjestili uz čuvenu novu zgradu Opere u Oslu po čijem se krovu možete slobodno prošetati, a onda i uz novi spektakularni Munchov muzej koji je otvoren prošle godine, a doslovno je uronjen u obalu fjorda uz koji se smjestila norveška prijestolnica. Grad koji iz godine u godinu otvara nove kapitalne objekte u kulturi, pa je tako ovog ljeta obogaćen i Nacionalnim muzejom umjetnosti.
Kao i u cijeloj Norveškoj, ni Deichmanova knjižnica ne naplaćuje članarinu i većina je njezinih usluga besplatna. Njezini prostrani i razvedeni prostori (prostire se na sedam katova) dostupni su svima, od male djece koja se tu igraju s bakama do brojnih stranaca koji u njoj koriste besplatni internet kako bi komunicirali s obiteljima diljem svijeta. A radno vrijeme knjižnice je priča za sebe. Prava bajka za ljubitelje knjiga. Središnja Deichmanova knjižnica (u Oslu ima još 22 podružnice, a zapošljava više od 200 ljudi) radi svih sedam dana u tjednu, dakle i subotom i nedjeljom. Knjižnica je u radne dane otvorena od 8 do 22 sata, a vikendom od 10 do 18 sati. Knjige se mogu posuđivati i onda kada u njoj nema djelatnika, jer je knjižnica automatizirana pa puno poslova oko manipulacije s knjigama obavljaju automati.
Radnog dana knjižnicu posjećuje šest-sedam tisuća ljudi, a vikendom se broj penje i na devet tisuća, priča nam simpatični Lars Schwed Nygard, djelatnik Deichmana, koji nas je proveo knjižnicom. U knjižnici se bez ikakva kontakta s bilo kime može uzeti neka od najpopularnijih knjiga s polica na prvom katu, sjesti u udobne kožnate fotelje (naravno, skandinavskog dizajna koji je spoj asketske elegancije) i čitanje može početi i trajati po želji. U knjižnici se mogu koristiti i različite usluge, kao što su 3D printanje ili računalno dizajniranje, posjetitelji se mogu koristiti i šivaćim strojevima ili snimiti kompaktnu ploču u tonskim studijima. Uz naknadu. Tko želi može u knjižnicu dovesti omiljenog DJ-a, proslaviti rođendan (kao norveška princeza i najstarija kći prijestolonasljednika), gledati film po izboru u maloj kinodvorani ili doći na kazališnu predstavu ili koncert u multimedijskoj dvorani sa 180 mjesta u podrumu knjižnice, gdje se može osjetiti miris starih knjiga.
Deichmanova knjižnica najstarija je javna knjižnica u Norveškoj. Nazvana je po kolekcionaru i poslovnom čovjeku Carlu Deichmanu koji je svoju neprocjenjivu kolekciju od 6000 naslova počeo skupljati još u 18. stoljeću, a onda ih oporučno ostavio gradu Oslu, koji se tada zvao Christiania. Danas se te najvrednije knjige, a među njima i Vulgata iz 13. stoljeća, čuvaju u posebnom trezoru usred zgrade u koji pristup ima samo nekoliko zaposlenika. No, i na policama Deichmana mogu se naći knjige na jezicima brojnih manjina koje žive u Oslu, pa je tu i odjeljak s knjigama na, kako je precizno napisano u Deichmanu, hrvatskom, bosanskom i srpskom jeziku gdje su, primjerice, izložene knjige Miljenka Jergovića (na polici ih je bilo nekoliko), pjesnika Nikole Miličevića, očito nezaobilazne Marije Jurić Zagorke, ali i novinara i publicista Voje Šiljka (“Ulicama kružim ne bih li se sreo”), ali i izdanja popularnih norveških i skandinavskih pisaca s naglaskom na krimićima na hrvatskom, srpskom ili bosanskom jeziku. U laganoj šetnji knjižnicom, u kojoj je iznimno opuštena atmosfera, bilo je lako uočiti knjigu mladog finskog pisca kosovskog porijekla Pajtima Statovcija “Moja mačka Jugoslavija”, koju je prije tri godine objavio i zagrebački VBZ.
Posebna atrakcija knjižnice, koja se prostire na 19.500 četvornih metara, zanimljiva je prostorija od drva (ekologija je u Norveškoj stalna tema i drvo je materijal koji se jako puno koristi) u kojoj se čuvaju knjige iz odlično zamišljenog projekta škotske konceptualne umjetnice Katie Paterson Knjižnica budućnosti. S projektom se započelo još 2014., a trebao bi trajati sto godina, dakle sve do 2114. Poanta je u tome da svake godine jedan poznati svjetski književnik svoj originalni rukopis predaje upravi knjižnice u svojevrsni trezor u kojem će se rukopis čuvati punih sto godina i tek tada objaviti.
Još 2014. godine su u okolici Osla posadili stotinu stabala koje će srušiti 2114. godine i od njih proizvesti papir kako bi baš tim papirom simbolično tiskali antologijsko izdanje objavljenih rukopisa u posebnoj, ograničenoj bibliofilskoj nakladi. Čast da stavi svoj prvi rukopis u tu javnu knjižnicu u Oslu dobila je slavna kanadska književnica Margaret Atwood, a nakon nje su na red došli David Mitchell, Sjón, islandski pisac koji je prije par godina bio na riječkom Vrisku, Elif Shafak, Han Kang, norveška literarna zvijezda Karl Ove Knausgard kojem je u Norveškoj upravo objavljen novi roman, vijetnamski pisac s američkom adresom Ocean Vuong, autorica iz Zimbabvea Tsitsi Dangarembga te njemačka autorica Judit Shalansky koja je prošle godine bila gošća zagrebačkog Festivala svjetske književnosti.
U prizemlju knjižnice nalazi se i ugodan kafić s malim restoranom, a zanimljivo je da su projektanti zgrade Lund Hagem i Atelier Oslo, koji su posao izborili na natječaju, morali razmišljati i o tome da nova zgrada knjižnice ne zakloni pogled na fjord i zgradu Opere ljudima koji stoje kod nedalekog glavnog željezničkog kolodvora u Oslu. Pa je tako zgrada dobila neobičan, a nekima i ekscentričan izgled s velikom i pomalo neprirodnom “rupom” u svom tijelu kako bi se omogućio neometani pogled na fjord na koji su građani Osla naviknuti. Naravno, arhitekti su zgradu maksimalno otvorili danjem svjetlu, i to ne samo zbog energetskih ušteda, materijali su bili ekološki koliko god je to bilo moguće, a nova impozantna zgrada ima čak i manje prostora za ono starinsko i klasično skladištenje knjiga, jer je svaki četvorni metar posvećen njegovu veličanstvu posjetitelju u odnosu na staru zgradu koja je bila smještena u neoklasicističkoj zgradi s početka 20. stoljeća. A i ta je stara zgrada stradala u onom strašnom terorističkom napadu na vladin neboder u srpnju 2011., a bila je poznata po puno stuba.
I ovih hladnih dana u studenome, ugrijana Deichmanova knjižnica obučena u staklo prepuna je školske djece, ali i djece vrtićke dobi koja organizirano dolaze na prvo upoznavanje s knjigama, ali i u umjetnički osmišljene igraonice u kojima se mogu igrati do mile volje. Na volju su im i trampolini, divovske spužve, drvene igračke... Buke nema, što je očito stvar dobrih akustičkih rješenja. Posjetitelji ne smetaju jedni drugima i mogu u miru čitati knjige, novine, znanstvene publikacije... Svaki kat ima specifične instalacije i umjetnička djela koja se često mijenjaju, ali i prostorije koje poslovni ljudi rado unajmljuju za službene sastanke u samom središtu Osla.
Oko 450.000 knjiga i svih drugih multimedijskih predmeta koliko ih Deichmanova knjižnica ima u ponudi doista je dovoljno da zadovolji sve pa i najrazličitije ukuse i potrebe. Posebno je bogat izbor umjetničkih monografija, ali i stripova, starih ploča, CD-ova, filmova, videokaseta, knjiga s područja religije i filozofije... Cilj knjižnične uprave je jasan: dva milijuna posjetitelja na godinu. A da će taj broj sada, kada su koronska ograničenja prestala i u Norveškoj, biti dosegnut svjedoči velik broj ljudi koji su bez nervoze tog 8. studenoga našli zaklon pod svodovima Deichmana od sitne i uporne kiše. Jer, Deichman nije samo knjižnica, nego i omiljeno neformalno okupljalište tisuća stanovnika Osla i njihovih gostiju koji u svim novijim vodičima koji predstavalju najvažnije atrakcije grada Osla, uz tvrđavu Akershus ili Kraljevsku palaču nude i posjet Deichmanovoj knjižnici. Kako se zagrebački gradski oci (i majke) pripremaju graditi novu gradsku knjižnicu, svakako bi trebali posjetiti Oslo i pokloniti hrvatskoj prijestolnici tako prozračan, osviješten i demokratski dnevni boravak.
