U četvrtak je u Zagreb došao James Norbury kako bi predstavio svoju novu knjigu "Putovanje Velikog Pande i Sićušnog Zmaja", u izdanju Stilusa. Nastavak je to njegova bestselera "Veliki Panda i Sićušni Zmaj", prekrasno ilustrirane knjige mudrosti koja ga je proslavila. Njegovi beskrajno simpatični Panda i Zmaj, koji na svima pristupačan način prikazuju misli istočnjačke filozofije, osvojili su svijet preko noći, a Norburyjeva priča nevjerojatno je putovanje od života na rubu siromaštva do jednog od najprodavanijih britanskih autora.
Jednako simpatičan, topao i blag kao i njegovi likovi je i James Norbury, koji je s osmijehom na licu u Hoću knjigu Megastoreu potpisivao knjige i pisao posvete i s najkompliciranijim hrvatskim imenima, a nama ispričao djelić svoje životne priče. Rođen u šumi Dean na granici Engleske i Walesa, odmalena je obožavao prirodu i životinje te ih je i strastveno crtao.
Studirao je potom zoologiju i sanjao o otvaranju skloništa za životinje, no većinu života proveo je krpajući kraj s krajem, živeći od honorara za ilustracije.
- Cijeli život pokušavao sam biti umjetnik i pisac i izdavao sam knjige u vlastitoj nakladi. No, nažalost, nemam talenta za biznis i marketing pa sam tehnički živio ispod granice siromaštva. Ja to ne bih tako opisao i mislim da je ta definicija pomalo pretjerana. Nikada nisam išao na odmor i putovao, nisam imao ni auto, ali uspijevao sam plaćati račune! Mogao sam crtati i pisati, a to me ispunjavalo srećom - skromno nam je kazao Norbury, koji je dvije godine i volontirao za organizaciju Samaritanci.
Samatiranci, među ostalim dobrotvornim radom, vode i besplatnu telefonsku liniju za prevenciju suicida, gdje je radio i Norbury. Razgovarajući s ljudima koji si planiraju oduzeti život i pokušavajući im pomoći, kaže, razvio je snažnu empatiju i razumijevanje za ljudsku bol.
- To je sigurno jedan od razloga zbog kojih sam odlučio napisati ovu knjigu. Naime, u Samaritancima nije dopušteno osobama koje zovu davati savjete. Smijete samo razgovarati s njima i na neki način pokušati ih potaknuti da sami sebi pomognu. To je divan projekt, ali ja sam smatrao da postoje i druge stvari kojima bih tim ljudima mogao pomoći. Ne nužno savjeti, već filozofske misli i ideje na koje sam naišao kada sam i sam bio u teškoj životnoj situaciji i istraživao istočnjačke filozofije poput budizma. Htio sam osnovati i spiritualnu grupu, malu skupinu ljudi koja bi se sastajala jednom tjedno kako bi razgovarala i dijelila razmišljanja, ali COVID me u tome spriječio. Zato sam te misli odlučio pretočiti u knjigu. Oduvijek me privlačila Azija, pogotovo Kina i Japan, njihova kultura i umjetnost. Budizam je započeo u Indiji, ali je na Dalekom istoku doživio provcat. Sviđa mi se jer to nije religija u pravom smislu te riječi. Budizam je filozofija, ne morate vjerovati u bogove ili neko više biće, a sam je Buda kazao da sve što je on rekao svaki čovjek mora proučiti i isprobati funkcionira li za njega. To je gotovo znanstvena, empirijska vrsta filozofije - ističe Norbury.
Ipak, potrebno je puno rada i truda da bismo u hrpama starih i debelih knjiga, kaže, uspjeli pronaći i shvatiti te ideje koje su vrlo kompleksne, ili se doimaju komplicirano. Zbog toga je on pokušao izvući njihovu bit i predstaviti ih ljudima na zabavan i razumljiv način. Prvo je svoje ilustracije i poruke objavljivao na Instagramu, ali nije uspio pridobiti mnogo pratitelja. Sve dok jednog dana njegove radove nije podijelilo nekoliko velikih web stranica, a on se probudio i vidio da odjednom ima 60.000 obožavatelja. Izgleda da je zaista uspio doprijeti do ljudi jer mu se sada sa svih strana svijeta javljaju oni kojima je uspio vratiti osmijeh na lice i vjeru u život.
- Dogodilo se nešto vrlo neobično. Većina komentara i poruka čitatelja koje dobivam dolaze od ljudi koji su u vrlo teškim situacijama, boluju od ozbiljnih bolesti, depresije... A govore mi koliko im je moja knjiga pomogla. Javilo mi se čak nekoliko ljudi koji su mi kazali da su zbog moje knjige odustali od samoubojstva. To je toliko nevjerojatno i predivno. Nikada to nisam mogao ni sanjati - s osmijehom na licu ispričao nam je James Norbury.
