Na nedavno održanoj reviji hvalevrijednog projekta Ilica Q' art čija je misija umjetnički oživjeti centralnu zagrebačku ulicu, modnu prezentaciju održala je i Sekcija za oblikovanje plemenitih kovina i suvremenog umjetničkog nakita, među kojima Carlos Bellante, Marija Draženović, Ljiljana Fabijanić, Gabrijela Kozarić, Lazer Rok Lumezi, Božica Petrović, Sonja Turner Fegić i Smiljak Franić koja je pokazala nove modele svojih dobro poznatih ogrlica s karakterom izrađenih od 6000 godina starog močvarnog hrasta.
- Predstavila sam zbirku radova naziva "Mala crna ogrlica". Naziv aludira na već duboko ukorijenjen pojam "mala crna haljina"- rješenje za sve prilike kada ste u nedoumici što odjenuti. Slično pravilo bi se moglo primijeniti na izbor nakita. Naime, crni nakit je decentan, jednostavne forme, prigodan za samostalno nošenje ili kombinacije sa drugim nakitom. Dozu blještavila i svjetlosti daju mu metalni elementi. U izradi je opet korišten fosilni hrast, plemenito drvo crne boje te srebro. Na drvene elemente aplicirala sam srebrne detalje u formi okova. Na taj način poigrala sam se spajnjem stolarskih i metalskih vještina koje su se primjenjivale pri izradi namještaja. Rezultat je, naravno, nešto potpuno drugačije - kazala je o svojoj kolekciji dizajnerica Smiljka Franjić koju je kao i mnogo puta ranije na modnoj pisti nosio Josip Tešija.
Njen umjetnički nakit svojedobno je zapeo za oko i urednicima francuskog Voguea. S močvarnim hrastom Smiljka Franjić radi godinama, a na prve komade toga najskupljeg drva na svijetu, naletjela je slučajno u stolariji šogora Darka Franjića.
– Jedan čovjek donio nam je komad drva, vrlo neobičan i nalik ni na što što smo do tada poznavali. Dali smo ga ispitati na Institut Ruđer Bošković, gdje su metodama C14 otkrili da mu je starost oko 5800 godina. Ista ispitivanja provedena su i u drugim zemljama, sve do Japana, i rezultati su se ponovili. Mene je k tome kao bivšu darkericu privukla njegova crna boja i na tom prvom komadu iz Orašja počela sam učiti obrađivati ga, lagano kupovala alat, kod Lumezija naučila obrađivati srebro, a ostalo je povijest – kazala nam je Franjić.
Močvarnog hrasta, kaže, kod nas ima u rijeci Bednji i u Savi na mjestima na kojima su se događale tektonske promjene. Tehnika njegova vađenja iznimno je teška, a pojavljuje se često nakon bujica i velikih kiša zbog kojih se šljunak miče, a drvo ispluta. Pri vađenju veliku ulogu ima i ronilac, koji mora točno označiti mjesto gdje se nalazi stablo predviđeno za vađenje, a vađenje iz rijeke nerijetko se obavlja zračnim padobranom. Skladištenje treba provoditi vrlo oprezno, da drvo naglim sušenjem na zraku ne bi popucalo. Stoga se nakon vađenja prska radi vlažnosti, a posebnim se postupkom sprečava njegovo isušivanje. Reže se u daske i umata u folije, a tako se čuva nekoliko godina i tek je tada spremno za obradu.
