Upravo sa zatišjem na zagrebačkom odlagalištu smeća na Jakuševcu poklopio se dolazak britanskog umjetničkog kolektiva Giant Robots u Zagreb. Oni od odbačenih ili recikliranih materijala stvaraju umjetnost – goleme robote, bića iz mašte koje dimenzijama publiku ostavljaju bez daha.
Smatraju da se svaki predmet ili materijal može višestruko koristiti pa pod motom “ono što je jednom čovjeku smeće, drugome je bogatstvo” – u Zagrebu će do 9. rujna stvarati čovjekoliku instalaciju koja se naslanja na četiri stupa Meštrovićeva paviljona, a krasit će je i apstraktni dijelovi.
Bit će to najveća privremena dosad sagrađena skulptura na javnom prostoru u Hrvatskoj, koju će, posluži li vrijeme, nastojati zadržati do kraja godine. Pri skidanju manji će se dijelovi reciklirati, a veći, ostanu li cijeli, darovati nekoj od odabranih škola.
Kod nas rade besplatno
Pozvali su ih organizatori Muzeja ulične umjetnosti i HDLU-a kao sjajnu najavu festivala koji će se diljem grada održavati od 6. do 9. rujna. Instalaciju rade od odbačenih komada drveta doniranih dijelom od privatne tvrtke, ostatak je trebao ustupiti Zrinjevac, no pošiljka se zagubila na putu od Jakuševačkog odlagališta uslijed kaosa koji je nastao nakon prosvjeda Jakuševčana.
O sebi kažu da nisu konceptualci i svoja djela ne vide u muzejima suvremene umjetnosti. Zanima ih ulica, ali ne bježe od galerija.
– Nismo aktivisti, nego aktivni umjetnici. Sretni smo što većinu naših radova naručuju galerije od čijih provizija pristojno živimo pa imamo slobodu prihvatiti projekte koji nam nisu plaćeni, poput ovog. Isto tako, ako nam se neka ideja ne sviđa, ne moramo je prihvatiti – rekla je jedna od članica kolektiva Jennifer May Patterson.
Ona i Lee Richard Whiteman rade isključivo za kolektiv, dok James B. Harris i John C. Campling zarađuju i kao slobodnjaci iz svijeta filma, a Ross O’Toole stvara elektroničku glazbu.
Priča s Robotsima počela je još 2009. godine. Lee je radio na glazbenom spotu i zbog vrlo malog proračuna, scenografiju je radio od materijala koje je pronašao na ulici, što se pokazalo uspješnim eksperimentom.
Kolektiv se upoznao preko zajedničkih prijatelja i na filmskom setu. Najstariji član, John Campling kaže da ga ovaj posao, unatoč fizičkome naporu opušta jer ima slobodu koju mu ni jedan drugi posao ne daju. Veseli ga i što odbačenim predmetima daje novi život. Estetika njihovih skulptura uvjetovana je dostupnim resursima (drvom, gumom čak i plastikom) što im olakšava rad jer materijali postaju sve skuplji.
Stil koji ih odredio, zaživio je na prvome projektu, Prescription Art. Golemu ruku koja izlazi iz stropa i povezuje stepenice napravili su u napuštenoj zgradi galerije u Brightonu na južnoj obali Ujedinjenog kraljevstva.
Zanimljiva je priča s Uličnog festivala u ekvadorskom Quitu za koji su lani napravili dvije instalacije.
– Taj projekt bio je izazov sličan kao i ovaj u Zagrebu. Trebalo je smisliti najbolji način da instalaciju pomirimo s velikom zgradom čija nas je veličina zapanjila kao i Meštrovićev paviljon – kazala je Jennifer.
Ekvador ih osupnuo jer je posve zelen i ondje gotovo da i nema otpada zbog čega su materijale morali kupiti.
Kreativnost za opći boljitak
Jennifer i John u kolovozu su se vratili s Islanda gdje su sudjelovali, kao dio kolektiva Robots, u eksperimentalnom projektu Reiter s umjetnicima iz cijelog svijeta. Kroz kreativan rad proučavali su javni prostor i kako ga što bolje prilagoditi prirodi i stanovnicima na obostranu korist.
Zanimljivo je da su uz umjetnike u projekt uključili i lokalnu vlast, predstavnike privatnog sektora i stanovnike grada Siglufjörðura što je na tragu želja domaće Pulske grupe koja nas ovih dana predstavlja na Venecijanskom bijenalu arhitekture.
Zagreb je zaintrigirao britanski kolektiv. Sviđaju im se parkovi i mir, ali i arhitektura, kao sušta suprotnost užurbanom Londonu. Osim njega, uživaju u radu domaćih uličnih umjetnika – Ninja Tigera i Oko Okato.
