Dani satire Fadila Hadžića u utorak 3. lipnja počinju novom premijerom Satiričkog kazališta Kerempuh. Najpoznatiju komediju Ive Brešana “Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja” režira Vinko Brešan. Na pitanje je li tata imao nekih savjeta, mlađi se Brešan smije i kaže:
– Budimo ozbiljni. Imam pedeset godina. Što da mi kaže? Ali on i nije autor koji bi se na bilo koji način miješao redatelju u posao. On je pisac za kojeg je njegov posao gotov kada je njegovo pisanje gotovo. Nakon toga ga s povjerenjem daje u tuđe ruke.
Koliko se u ovih gotovo pedeset godina promijenila "Mrduša Donja"?
– Ja ne vidim da se uopće promijenila. Mene je Ljuština (ravnatelj Kerempuha, nap.a.) pozvao da radim ovaj tekst. I nisam baš neki kazališni redatelj, ne od onih koji ima neki tekst pa dođe u neko kazalište i nudi se. Radim na poziv i ovaj sam poziv prihvatio zbog samog teksta. Za njega sam užasno vezan, znam ga napamet odmalena, a možda to i nije dobro. I odmah sam znao, a to je potvrdila i Željka Udovičić, dramaturginja predstave, da ne želim mijenjati kontekst. Dakle, ova je "Mrduša" autentična.
To sam pretpostavila i,zbog zvijezda na sceni, ali kako je bilo odoljeti izazovu da se ne smijemo sadašnjim političarima?
– Osnovna ideja bila je ostati u vremenu, prostoru i jeziku. Osobno ne osjećam potrebu da bježim iz tog vremena. Iskreno vjerujem da se i iz toga može iščitati naše vrijeme. Želim ja neke stvari od tada i sada povezati, imam neke trikove, ali neću ih, naravno, odavati prije premijere. Osnovno je to što je naš život zapravo jako sličan Mrduši, što i danas postoje Bukare, samo u drugim oblicima. Radeći ovu predstavu, došao sam do zaključka da je i Bukara tragičan lik. I on je ukopan u ovom prostoru, u svemu što ga okružuje, a to su, na žalost, neke zacementirane stvari.
Kerempuh ima sjajan glumački ansambl pa pretpostavljam da niste imali problema s podjelom uloga?
– Ja sam redatelj koji vjeruje da kazalište znači: tekst i glumac. Redatelja nazivam pomoćnim glumačkim osobljem i zaista tako mislim o svojoj ulozi u ovoj predstavi. No teško da bih je radio u nekom drugom kazalištu. Znao sam da Kerempuh ima ansambl za ovu predstavu i ovdje imamo samo dva gosta; prvi je Goran Navojec kao Bukara, a tu je i studentica ADU Tihana Lazović koja tumači ulogu Anđe. Nju smo trebali jer Anđa jednostavno mora biti mlada kako bi njezina naivnost funkcionirala.
Je li bilo problema s jezikom, jer nije lako jezično savladati "Mrdušu Donju", posebno, primjerice, izvornim kajkavcima?
– Nije lako. Radimo na tome, borimo se s jezikom i trebamo se izboriti za autentičnost toga jezika jer “falš” nota otkriva laž. Na sreću na sceni nam je i Ana Magaš Harmander koja je ovdje i savjetnica za jezik. Ona je doma s tim jezikom, a i ja iz njega potječem.
Jesu li vam opterećenje slavne verzije "Mrduše"?
– Ovaj je tekst izveden stotinama puta, čak ni moj otac nije vidio sve te predstave. I zato je ovo – nemojmo se lagati – samo jedna od sljedećih Mrduša. Bit će toga još!
