U intervjuu nam je otkrila pozadinu albuma, što publika može očekivati na koncertu u Zagrebu, ali i planove za budućnost.
Nedavno ste objavili album "People, Places, Moments". Kako biste ga opisali i što biste posebno istaknuli kada je to izdanje u pitanju?
Album „People, Places, Moments“ moj je prvi album, koji potpisujem kao skladateljica i kao izvođačica. Radi se o četrnaest klavirskih minijatura koje sam skladala kroz razdoblje od godinu dana. Zapravo je to kao jedan album fotografija pretočen u glazbu, ili kao zbirka kratkih priča, od kojih je svaka posebna i drugačija. To su skladbe koje su dugo živjele u meni i u jednom trenutku sam jednostavno osjetila potrebu sjesti i zapisati ih. Svaka skladba glazbom opisuje neki poseban trenutak u mom životu, neku od meni dragih osoba ili neko mjesto za koje sam osobito vezana – otuda i naziv albuma. Sve su to vrlo intimne i duboko proživljene priče i prenose različite osjećaje, od nježnijih, svjetlijih, sretnijih trenutaka do onih tamnijih i žalosnijih. Budući da sam pijanistica, klavir je bio prirodan instrument za moj glazbeni izričaj i zapravo uvijek kad sviram ili slušam te skladbe ponovno proživljavam trenutke koje sam opisala i ponovo vidim ta meni toliko draga i bliska lica. Nisam skladala na pretenciozan način niti sam imala potrebu nešto pokazati i dokazati, to su jednostavne, vrlo melodične skladbe, ugodne za uho i nadahnute životom. I vjerujem da su se i moji slušatelji uspjeli prepoznati u njima, što mi je jako drago, jer smatram da glazba mora biti bliska ljudima.
Tko vam je na albumu najviše pomogao?
Pri samom skladanju nitko osim osoba koje su bile izvor moje inspiracije. Skladala sam zapravo u osami, svakom zapisanom notom proživljavajući emocije koje su me ispunjavale. Kada sam osjetila da zapravo imam jednu cjelinu, da te skladbe mogu funkcionirati zajedno, odlučila sam ih snimiti. U suradnji s tonskim majstorom maestrom Stefanom Ligorattijem iz Milana, koji je inače i pijanist i dirigent, snimila sam cijeli album u dva dana u renomiranom talijanskom studiju „Classica Viva“, a pri samom snimanju maestro Ligoratti mi je bio od velike pomoći svojim savjetima i pružio mi prekrasnu podršku te zaista učinio sve da se u studiju osjećam ugodno i nadahnuto. Dugo smo razgovarali o tome što te skladbe zapravo za mene znače i vjerujem da smo uspjeli tonski zabilježiti ono što sam glazbom željela ispričati.
Album ćete koncertno predstaviti uskoro u Zagrebu, što publika može očekivati?
Promocija albuma održat će se 21. prosinca u 19 sati u dvorani Hrvatskog društva skladatelja u Zagrebu. Zapravo će to biti solistički koncert na kojem ću svirati sve skladbe s albuma, govorit će i Aleksandra Marković, koja je pisala popratni tekst za album, a cijeli program vodit će Jana Haluza, kojoj sam vrlo zahvalna na suradnji, na njezinoj stručnosti i podršci u uobličenju samog programa i na jednom iznimno toplom, ljudskom pristupu meni i cijelom konceptu promocije. Jako se veselim tom koncertu i zapravo jedva čekam svirati pred zagrebačkom publikom i predstaviti taj, meni iznimno važan, album.
Tko vam je od hrvatskih kolega najbliži suradnik? Postoji li netko s kime biste posebno htjeli surađivati?
Prije nego što sam otišla u Italiju jako sam puno surađivala s hrvatskim glazbenicima i svirala komornu glazbu, te nastupala i kao korepetitor, osobito puhačima. Veliki broj koncerata, u Hrvatskoj i u Italiji, održala sam s flautisticom Silvijom Štajcer-Šaban. U Italiji sam započela mnoge nove, lijepe i plodonosne suradnje, između ostalog čak i jednu vrlo neobičnu, ali zanimljivu suradnju s poznatim talijanskim DJ-om Mattway-om, koji je jednu moju skladbu („Over&Beyond“) obradio elektronički i od nje stvorio „dance hit“. Sada kad se vraćam u Hrvatsku svakako ću nastojati što više surađivati s hrvatskim kolegama. No zapravo ne planiram nikakvu konkretnu suradnju s nekom određenom osobom, otvorena sam prema svima i postoji jako puno glazbenika u Hrvatskoj čiji rad iznimno cijenim. Iskreno mislim da imamo izvanredne glazbenike i velike talente među nama, no moram reći da se najbolje suradnju uvijek dogode spontano i bez kalkulacija. Važno je da se osobe, odnosno glazbene duše prepoznaju u pravom trenutku i iz tog spoja se mogu roditi prekrasne stvari.
Nastupali ste diljem Europe, gdje Vas je publika sve imala priliku poslušati?
Puno sam nastupala u Italiji i Portugalu, ali i u Španjolskoj, Austriji, Francuskoj, Irskoj… i pri tome ne mislim samo na „klasične“ koncerte u koncertnim dvoranama (kojih je bilo jako puno), nego i na raznim „eventima“, festivalima, pa čak i kao piano-bar pijanist. Sve su to vrlo vrijedna i prekrasna iskustva, svako drugačije i posebno, ali ono što ih povezuje je uvijek prekrasna i topla publika pred kojom sam imala prilike svirati. Jako sam puno, na mnogim festivalima, svirala program filmske glazbe raznih skladatelja u mojim vlastitim klavirskim aranžmanima, zatim tribute Enniu Morriconeu, pa tango glazbu Astora Piazzolle, sve do jazz standarda za piano bar. Imam prekrasna sjećanja s Festivala nacija u Rimu, s festivala „Chocolate & Madeira Wine“ na Madeiri, koncerta u povodu 150. obljetnice ujedinjena Italije, pa sve do svirke u irskim pubovima, što je uistinu jedan poseban doživljaj zbog bliskog i toplog kontakta s veselom i raspjevanom publikom željnom dobre glazbe.
Vaš album je objavila kuća Parma Recordings, kako je došlo do te suradnje?
Do suradnje s Parmom došlo je na jedan vrlo prirodan i rekla bih „starinski“ način. Naime, kada sam snimila sve skladbe, zapravo i nisam imala ideju tko bi to mogao objaviti, nisam imala nikakav kontakt ili diskografsku kuću iza sebe, ali znala sam da želim da taj album ugleda svjetlo dana. Tako da sam proučila razne izdavače i skupila jedno dvanaestak adresa na koje sam poslala te snimke, zajedno s „pismom namjere“, odnosno opisujući što te skladbe za mene znače i kako bih htjela da album bude koncipiran. I onda sam čekala, znajući da zapravo većina tih ljudi skladbe neće niti poslušati, nego će ih staviti negdje u neku ladicu zajedno sa svima ostalima koje im svakodnevno pristižu, ali nadajući se da će barem jedna osoba sjesti i zaista ih poslušati. Na moju veliku sreću i iznenađenje, odgovorila su mi tri diskografa koja su bila zainteresirana objaviti album, jedan njemački, jedan češki i Parma Recordings iz SAD-a. Parma mi je odgovorila prva i već sam iz prvih redaka njihovog odgovora znala da je to ono što tražim i želim. Odmah su prepoznali moju glazbu, zapravo su je opisali na način na koji je i sama doživljavam i ponudili su mi potpunu brigu oko izdavanja albuma, od same obrade mastera, preko likovnog oblikovanja albuma, do promocije i distribucije. Razvili smo prekrasnu suradnju, njihov odnos prema glazbenicima s kojima surađuju je iznimno topao i srdačan i znaju cijeniti rad i trud uložene u stvaranje, a pri tome su i nevjerojatno dobro organizirani. Izvršni producent na mom albumu je Bob Lord, mastering je radila Melanie Montgomery, a umjetnički direktor je Ryan Harrison. Fotografije je izradila Dubravka Milićević iz studija „L'infini“ u Zagrebu, a Aleksandra Marković pisala je popratni tekst. Od srca sam zahvalna svima njima, kao i svim ostalim suradnicima iz Parme na njihovom doprinosu ovom, meni osobno izuzetno važnom izdanju, koje zapravo predstavlja fragmente mog života i, kao što sam rekla, priče iz srca koje meni puno znače.
Pripremate li već nešto novo?
Da, svakako. Zapravo ja sam odmah nastavila stvarati nove skladbe, jer osjećam da imam puno toga za reći i izraziti kroz glazbu. Ideja je puno, kao i nadahnuća, i zapisujem sve te melodije koje nosim u sebi. Vjerujem da ću iduće godine neke od tih skladbi objediniti i uobličiti u jedan novi album i svakako se nadam nastaviti suradnju s Parmom, kojom sam iznimno zadovoljna.
Gdje se vidite za godinu dana što se vaše karijere tiče?
Budući da sam se nedavno vratila u Hrvatsku nakon dugogodišnjeg boravka u Italiji, jako se veselim nastavku karijere u Lijepoj Našoj. Svakako iduće godine namjeravam održati niz koncerata na kojima ću predstaviti svoj album prvijenac i nadam se i vjerujem da će i naša publika znati pronaći nešto za „svoju dušu“ u mojim skladbama, te joj se svakako želim približiti i pružiti lijepe glazbene doživljaje. Vjerujem da ću u idućoj godini objaviti i drugi album, za koji već skladam i imam beskrajno puno ideja, a dalje ćemo vidjeti. Život uvijek teče svojim tokom i malo toga možemo zapravo planirati, nikad se ne zna što nas čeka iza sljedećeg ugla, a ja sam svakako otvorena za sva nova iskustva i suradnje i jedva čekam vidjeti kako će se zapravo sve odvijati. U svakom slučaju, vrlo pozitivno gledam na budućnost i radujem se svakom novom danu i svakom novom iskustvu.
