Iznimnog kuhara, ali i vlasnika restorana smještenog u Ministarstvu unutarnjih poslova, zbog ugleda koji njegov restoran uživa među političkom i kulturnom elitom, posjećuje tajna policija s nemoralnom ponudom: pomoći će mu u rješavanju birokratskih zavrzlama ako im on oda tajne o gastronomskim navikama uglednih gostiju restorana.
Talentirani kuhar koji je pripremu hrane doveo do razine umjetnosti upušta se u prikupljanje naizgled nevažnih informacija, ali put se pretvara u misiju pronalaska čudesnog spoja okusa djelotvornijeg od bilo koje metode represivnog sustava. Naime, umjesto prisilne metode mučenja, istančani gastronomski receptori natjerat će „velike ribe“ da progovore o onim stvarima za koje bi inače bile potrebne mnogo okrutnije metode.
Može li kuhar umjetnik pritom kontrolirati svoje remek-djelo i hoće li prestati raditi na njemu u trenutku kad uvidi njegove fatalne posljedice, postaje napeto središte čitateljske pažnje dok hrana dospijeva na središte političkog stola. Eliksir istine završni je dio trilogije Veljka Barbierija, kojem su prethodili Epitaf carskog gurmana i Rat za peti okus. Služeći se hranom kako bi progovorio o anomalijama i perverzijama društva u kojem živimo, Barbieri ispisuje scenarij u kojem pojmovi užitka i kontrole pojedinca dobivaju sasvim novo značenje.
Nakon čitanja još jedne Barbierijeve distopije na mnogo što nikad više nećemo gledati istim očima. „Eliksir istine odvija se onako kako to rade majstori pripovjedači, pokazujući što je to pisanje u dahu i nadahnuto pisanje… Kada protagonist otkriva eliksir istine baš u ženi, donosi nam Barbierijevu zrelost i mudrost; poslije svih vrludanja i lutanja kojekakvim hodnicima, pa i knjigama recepata, pokazuje se da je najveća tajna oduvijek čekala u našoj blizini, samo što je nismo znali uvidjeti. Eto, u tom i takvom smislu Barbierijev Eliksir istine njegov je pripovjedački vrhunac i vrhunac suvremene hrvatske književnosti“, istaknuo je o romanu Željko Ivanjek.
Veljko Barbieri rođen je 1950. u Splitu. Maturirao je u Klasičnoj gimnaziji u Zagrebu, gdje je i studirao na Filozofskom fakultetu. Prozaik je, autor brojnih romana, zbirki pripovijedaka, pjesama i eseja, kazališnih, radijskih i televizijskih dramskih djela u kojima obrađuje europsku i sredozemnu baštinu, posebice Dalmacije, njezinu sposobnost nasljeđivanja, prepletenu s nepromjenjivošću ljudske sudbine na cikličkim raskrižjima epoha i vremena. Romani su mu prevedeni na nekoliko svjetskih jezika, a pripovijetke zastupljene u domaćim i stranim antologijama proze. Svojim prozama i pjesmama sudjelovao je s nekoliko slikara i grafičara u stvaranju više grafičkih mapa. Dobitnik je nekoliko značajnih književnih nagrada, a 2006. godine njegov roman Dioklecijan nagrađen je Nagradom Matice hrvatske za najbolju knjigu godine. Najpoznatiji roman Epitaf carskog gurmana, kojem su Rat za peti okus i Eliksir istine svojevrsni nastavak, objavljen je na nekoliko svjetskih jezika u visokim nakladama, a isti je roman u biblioteci Večernjeg lista među deset najznačajnijih romana hrvatske književnosti XX. stoljeća, tiskan u tiraži od 200 000 primjeraka, što je rekord jednog izdanja proznog djela u povijesti hrvatske književnosti.
Kao pisac Barbieri od 1980-ih godina sve do danas surađuje u mnogim hrvatskim i talijanskim, u posljednje vrijeme i slovenskim tjednicima i časopisima, a od njegovih kolumni u tjedniku Nacional i Večernjem listu nastali su Kuharski kanconijeri, bestseler hrvatske gastronomske literature u četiri knjige, objavljen u pet izdanja, na nekoliko jezika.
Njegova zbirka pripovijedaka 134 male priče o hrani na sajmu knjiga u Barceloni 2003. nominirana je za najbolju knjigu te je proglašena pobjednikom u konkurenciji književnosti o hrani. U veljači 2005. u Grythyttanu u Švedskoj Barbierijevi su Kuharski kanconijeri između 5000 naslova podijelili prvu nagradu, Gourmand World Cookbook Awards, u kategoriji Kuharice Sredozemlja, Best Mediterranean Cookbook. Godinama je Barbieri na Hrvatskoj televiziji svaki tjedan vodio svoj serijal o povijesti hrane kao povijesti civilizacije pod nazivom Jelovnici izgubljenog vremena, a stalni je suradnik hrvatskih i europskih časopisa i tjednika.
