Gustav Klimt, malo dalje Vlaho Bukovac, u sljedećoj prostoriji Ivan Meštrović. Riječ je o skulpturama koje su do sada bile daleko od očiju hrvatske javnosti, sada su prvi put izložene. Ne jednom ovakvu je rečenicu, samo s drugim vrijednim imenima, kakav autor mogao napisati o najvećem galerijskom prostoru u Hrvatskoj. Ne samo zbog grandioznosti prostora koji zauzima četiri etaže zgrade na zagrebačkom Jezuitskom trgu, Klovićevi su dvori u samo 35 godina svojeg postojanja postali ishodištem kulture u metropoli, a onda i epicentrom života starog zagrebačkog Gornjeg grada.
Prostor nije garancija uspjeha
Poznata je galerija prije koji tjedan proslavila svoju obljetnicu.
– Prevarit će se svatko tko misli kako je prostor Klovićevih dvora garancija uspjeha, stabilnog prihoda koji je posljednjih godina i u kulturi važan, koliko god to bilo dobro ili ne. I dalje ne razmišljamo o nekakvom stalnom postavu niti mislimo da nam je to hendikep u odnosu na druge institucije u gradu, velike izložbe logičan su put za Klovićeve dvore. Pogotovo zato što njihova poslovično visoka posjećenost može poslužiti kao zamašnjak za manje izložbe u galeriji. To je zamisao na kojoj se temelji naša programska strategija, uspjeli smo zagarantirati posjećenost i za autore koji bi u samostalnom postavu možda ostali nezamijećeni – objašnjava ravnatelj Antonio Picukarić i vodi nas kroz grandioznu izložbu Izazov moderne Zagreb-Beč oko 1900., ali i Kritičku antologiju Željka Senečića. Ispričava se pri tome zbog čestih poziva na smartphone, jer upravo je prodao motocikl, brzi Kawasaki RR6. Picukarić je, naime, strastveni bajker. I to nije ništa što ne bi odgovaralo današnjem imidžu Klovićevih dvora koji su uz središte kulturnog života, u kojem su se dogodile neke od najspektakularnijih izložbi novije povijesti, postali i nešto više, mjesto koje će građani rado posjetiti i u vrijeme Adventa, na kojem će se dogoditi i izložbe poput “Volim matematiku” organizirane upravo s Večernjim listom.
I inače raskošan prostor nekadašnjeg isusovačkog samostana uskoro će biti obogaćen otvaranjem južnog izlaza u prostor koji zapravo nema službenog imena, a koji mnogi jednostavno zovu plato Gradec.
– Imali smo jedan period u kojem se izložbama suvremene umjetnosti pokušalo približiti mlađoj populaciji. Klovićevi dvori nisu to, pokazalo se ubrzo, imali smo tada veliki pad posjećenosti. Ovo je mjesto ekskluzivnosti, mi smo galerija u kojoj će izlagati najveća domaća, ali i međunarodna imena, po tome smo hrvatski pandan Orsayu. Treba tako i ostati – kaže ravnatelj Klovićevih dvora koji je prije svojeg imenovanja vodio marketing galerije 20 godina. Bilo je mišljenja kako Picukarić nije zbog toga najbolja osoba za ravnatelja, no on se nije pokolebao.
– Mi smo institucija čiji su vlasnici u podjednakom omjeru država i grad. Odmah se nameće pomisao kako smo obilato pomognuti, no ako to i jest obilje, sasvim sigurno nije dovoljno za 30 izložbi godišnje koje organiziramo, pogotovo ne za ovakve poput Izazova moderne Zagreb-Beč oko 1900. Nastojimo što više sredstava dobiti od grada i države prezentacijom kvalitetnih programa, očito je da su nam jako bitna i sponzorstva te vlastiti prihodi. Koliko su takve izložbe vrijedne, svjedoči i činjenica da će nakon Zagreba ova izložba otići u bečki Belvedere, a sljedeći veliki projekt nam je Ermitaž, izložba koju ćemo postaviti u suradnji s kolegama iz St. Peterburga – kaže Antonio Picukarić.
Vizionar Ante Sorić
Izdvaja tri osobe osobito važne za uspjeh najvećeg galerijskog prostora u Hrvatskoj.
– Najznačajnija osoba za povijest galerije svakako je Ante Sorić, ravnatelj koji je imao viziju i stvorio galeriju kao središnju institucije za izložbenu djelatnost, pri čemu su Klovićevi dvori kreirali trendove izložbi, ali i kulturnog marketinga. Našu je djelatnost Sorić uvrstio u društvene prioritete pri čemu je izložbeni program i život u galeriji postao strateškom točkom kulture, ali i politike. Uz njega, dakako, ključna osoba za profesionalizaciju galerijske djelatnosti u suvremenijoj povijesti bila je ravnateljica kroz dva mandata – Vesna Kusin, koja je djelovanje galerije zaokrenula na međunarodnu putanju. Od Klovićevih je dvora napravila prepoznatljiv prostor izložbene izvrsnosti. Uz ravnatelje uvijek ću naglasiti i treću “osobu” – sve službe galerije, od kustoske do tehničke – ističe Antonio Picukarić koji nam je otkrio i svoju viziju kojom će Klovićevi dvori zadržati svoje mjesto vodeće kulturne institucije.
– Galerija Klovićevi dvori u budućnosti će nastojati biti pristupačnija kao prostor susreta svih generacija. Približavanjem „visokih umjetničkih vrijednosti“ ljudima svih slojeva jer jedino ekskluzivna umjetnost u prostoru izložbe nema ekskluzivnu cijenu, ona mora biti dostupna svima. I pri tome jasna i privlačna jednako djeci i odraslima, mladima digitalnog doba i starima u potrazi za izgubljenim vremenom. To bih želio – kaže ravnatelj Galerije Klovićevi dvori.
>>Na tri kata Dimitrije Popović sažeo pedeset godina rada. Evo kako to izgleda...
