Posljednja ovosezonska premijera Teatra &TD je predstava "Mornar" nastale prema istoimenoj drami Fernanda Pessoe te njegovoj slavnoj poemi Pomorska pjesan. U predstavi u režiji Rajne Racz igraju Maruška Aras, Anica Kontić, Veronika Mach, Fabijan Komljenović i Marin Živković.
Pessoina drama Mornar nosi podnaslov "statična drama". Nad tijelom netom preminule četvrte sestre nalaze se tri sestre na bdjenju. One ne smiju zaspati i moraju budne dočekati jutro. One se ne smiju pomaknuti i jedino što im je ostalo je moć govora. Tijekom noći stvari o kojima govore prestaju imati smisao, tišina počinje obuzimati tijelo, a njihove se riječi natapaju besmislom. Maštaju o životima koje nisu imale: riječima nas prebacuju u zemlje dalekih kontinenata u kojima svira divlja glazba, u sjenu tamarinda i na obale mora. Sestre zamišljaju svijet kojem ne pripadaju, koji ih obuzima i proždire. Tri sestre gube svoje identitete pričajući priče koje ih odbacuju od stvarnosti i izvan realiteta u univerzum snovitih daljina. Ova predstava zahtijeva od publike imaginaciju, oni zamišljaju zajedno s izvođačima njihova neproživljena sjećanja.
Predstava nosi ime Mornar jer je on očište kroz koju publika promatra ovu predstavu. Tri sestre zamišljaju Mornara u koji se istovremeno upisuju romantičarski europski zamišljaji usamljenog čovjeka brodolomca i biće Mornara kolonijalista, osvajača i nasilnika nad tuđim kulturama. Mornar iz njihovog sna, baš kao i one, izmišlja svoj novi život iz samoće. Ništa ga ne razlikuje od njih tri. Redateljica postavlja u ovoj predstavi ključno pitanje: Zašto u svemu ovome ne bi bio stvaran samo Mornar, a mi i sve ostalo ne bismo bili Tek njegov nepriznati ili neodsanjani san? Ova predstava počiva na pretpostavci da je naš identitet ugrožen, svi smo sami i ne možemo komunicirati, ali govorimo. Zato se Pessoa i smatra začetnikom antiteatra.
U svakome od nas postoji dualnost, Mornar usamljeni brodolomac i Mornar nasilnik. Ova predstava pokušaj je da se odgovori na pitanje može li se uopće stvoriti drugačiji svijet ili je svaki sanjani svijet, kao što Pessoa kaže: žrtva sinteza svih pljačkanja na prebivalištu krvavih tragedija. Pretpostavke su naoko filozofske jer ova dva teksta imaju izrazit poetski naboj, ali autorski je tim u Mornaru stvorio svijet izgrađen na logici sna i glazbe. Glazba je ovdje ključna, ona preuzima i prožima likove na sceni, ona je zadnja linija obrane između dva svijeta koji se sudaraju. Predstava Mornar meditativna je predstava sa živom glazbom koja publici ostavlja prostor za prijeko potrebnu tišinu u današnjem društvu. Poetski naboj ovoga svijeta gledatelji mogu primiti u autorefleksiji. Pessoini stihovi u današnjem poljuljanom i nestabilnom svijetu odzvanjaju na jedan poseban način vrijedan slušanja i gledanja. Oni nas izazivaju da prihvatimo drugačiji sadržaj, jezične konstrukcije i kretanje, ali suočavaju nas s nama samima.
Ulaz na premijeru moguć je isključivo s pozivnicom, a reprizna izvedba na rasporedu je 22. prosinca.
Predstava je nastala u koprodukciji Teatra &TD i UO RUPER.
