Zajčeva opera Nikola Šubić Zrinjski mnogim je Hrvatima jedan od najpoznatijih i temeljnih kulturnih i umjetničkih simbola nacionalnog identiteta i ponosa. S pravom. Premda najveću popularnost u najširoj hrvatskoj javnosti ima zbor \"U boj, u boj!\", koji je stjecajem neobičnih okolnosti vrlo poznat i omiljen čak i u Japanu.
Glavni muzički motivi i teme, poput one uznosite melodije koja je kroz cijelu operu zaštitni znak i amblem Zrinjskog, sadržani su već u uvertiri, a jedan od najuzvišenijih prizora čitavog djela, koji je nazasluženo kroz povijest pao u sjenu već spomenutog junačkog zbora sa samog kraja opere, svakako je Zakletva Zrinjskog u finalu prvog čina. Nažalost, dok se s jedne strane vrijednost, značaj i važnost Zrinjskog u hrvatskoj glazbenoj baštini i kulturi podrazumijevaju, i dok se bojni poklič sigetskih junaka oteo umjetnosti i preselio na stadione gdje se njegov smisao u velikoj mjeri iskrivljuje i zloupotrebljava u neprimjerenu kontekstu, s druge strane na djelu imamo veliki nemar u postupanju s tim glazbenim spomenikom. O tome najbolje svjedoči činjenica da je tek ove 2013. godine, dakle 136 godina nakon praizvedbe, Zajčeva opera Nikola Šubić Zrinjski doživjela svoje prvo tiskano izdanje. Za to je zaslužna mala četa junaka koji podsjećaju na one sigetske po tome što svoj vrijedan posao također rade u uvjetima opsade. Monumentalno izdanje ugledalo je svjetlo dana ovog proljeća u nakladi Muzičkog informativnog centra Koncertne direkcije Zagreb, njezina ravnatelja Davora Merkaša te suurednika izdanja Ivana Živanovića. Glavni urednik kapitalnog izdanja je Mladen Tarbuk, dirigent i skladatelj koji se prihvatio silno važnog i teškog posla revizije djela, odnosno detektivsko-forenzičkog posla potrage za izvornim notama i mislima Ivana pl. Zajca.
U postojećim je prijepisima koji su bili u upotrebi u našim opernim kućama skladateljev rukopis bio bespoštedno i, kako sam Tarbuk kaže, barbarski precrtavan i prekrivan intervencijama dirigenata i izvođača koji su operu prekrajali i \"dotjerivali\" prema vlastitom ukusu ili, čak, trenutnoj političkoj klimi i modi. Čitave su stranice bile jednostavno istrgnute, dodavani su instrumenti, mijenjala se dinamika... ukratko, sa Zrinjskim se radilo što se htjelo i kako se znalo.
Diskografsko izdanje koje ovih dana po popularnoj cijeni možete kupiti uz Večernji list također je vrlo simptomatično za način na koji se Hrvatska odnosi prema kapitalnim djelima nacionalne kulture. Naime, riječ je o snimci koja je doista povijesna i u smislu svoje starosti, prošlo je od njezina nastanka više od pola stoljeća, a i u smislu svoje vrijednosti jer svjedoči o jednom sjajnom razdoblju zagrebačke Opere i donosi nam, uz ostale sjajne soliste, glas jednog od najvećih hrvatskih opernih umjetnika 20. stoljeća Vladimira Ruždjaka u naslovnoj ulozi. U tom smislu bilo je svakako važno i dragocjeno što se tvrtka Croatia records pobrinula za digitalni remastering i za objavu dvostrukog CD-a sa snimkom cijele opere, prvobitno objavljene na LP pločama s etiketom Jugotona. Štoviše, to smo reizdanje također predugo čekali. Tako će biti i s četvrtim nastavkom edicije Najljepše hrvatske opere u kojem ćemo javnosti prvi put na CD-u ponuditi reizdanje također povijesne snimke ulomaka iz opere Porin Vatroslava Lisinskog čija je tiskana partitura također objavljena tek lani u izdanju MIC-a kao i Zrinjski.
Unaprijed učinjen odabir ulomaka iz opere koji su uvršteni u novo reizdanje u ediciji Večernjeg lista Najljepše hrvatske opere, nije mogao biti savršen, kao što to nije nijedna skraćena verzija u odnosu na cjelovito djelo. Ali, ono što ohrabruje veliki je interes publike.
A između Zrinjskog i Porina donosimo dva još popularnija bisera vedrijeg sadržaja, stila i žanra. To su najpoznatije operete Ive Tijardovića Spli\'ski akvarel i Mala Floramye. I u njihovu slučaju riječ je o reizdanjima pola stoljeća starih snimaka, od kojih je jedna nastala pod ravnanjem samog Tijardovića. Ukupno četiri naslova donosimo u dvotjednom ritmu objavljivanja. Naravno, naslov edicije Najljepše hrvatske opere smjesta potiče potpuno opravdano pitanje: a gdje je u toj glazbenoj vrsti najpopularniji i najizvođeniji Gotovčev Ero? Stoga i naša edicija ostaje otvorena i nezaključena dok u njoj ne zasja još jedno reizdanje i tog bisera, a istodobno ćemo se truditi na sve moguće načine potaknuti i sudjelovati u povijesnom zadatku naše generacije: projektu novih studijskih snimaka svih navedenih remek-djela.
Sve bi Pofuk dao a da opera Ivana pl. Zajca 'Nikola Šubić Zrinjski' ne znači Hrvatima - ono kaj znači. E pofukić, ofukić. fukić itd ...Svakim tesktom pokušava umotati al niš ne uspjeva zamotati...