Nakon punih četrdeset godina u Parizu se ponovno odaje počast skulpturama proslavljenog španjolskog umjetnika Joana Miróa. Posljednje predstavljanje kiparskog opusa ovog umjetnika u francuskoj metropoli bilo je davne 1970. godine u Galerie Maeght, čiji je vlasnik bio umjetnikov bliski prijatelj Aimé Maeght. Njegova bogata kolekcija sadrži više od dvije tisuće Miróovih djela iz koje je Isabelle Maeght, unuka slavnog kolekcionara i galerista, selektirala radove za recentnu izložbu u Musée Maillol.
Kontakt s avangardom
„Miró: kipar“ naziv je umjetnikove velike povratničke izložbe, koju čini više od stotinu skulptura kao i radovi u keramici, crteži i slike. No, izložba, prije svega, predstavlja Miróa kao kipara i javnosti pruža rijetku priliku praćenja rođenja i evolucije Miróovih izvanrednih skulptura nastalih u razdoblju od dva desetljeća – od ranih 60-ih godina prošloga stoljeća, kada se počeo ozbiljnije zanimati za ovaj oblik likovnog izražavanja, do ranih 80-ih. Miró je bio umjetnik koji je uvijek težio novim izražajnim ciljevima kroz potpuno nove diskurse. Kontakt s pariškom avangardom kao i vrijeme u kojem su mnogi njegovi suvremenici istraživali nova dostignuća u izrazu i korištenju materijala i njega je potaknulo na promjene. Rezultat tih refleksija vidljiv je u kolažima i asemblažima kao i u njegovu ulasku u polje skulpturalnoga gdje isprva kreira konstrukcije iz pronađenih objekata, poput čavala, konopaca, kosti...
Pop-kultura
Mnogi od ovih materijala nisu bili smatrani uobičajenim umjetničkim medijima, što je rezultiralo neuobičajenim djelima. Također, sve je češće radio skulpture i u keramici koja ga je fascinirala jer se koristila u narodnoj umjetnosti njegove domovine, kao i bronci.
Tijekom dva desetljeća koje prati ova izložba, umjetnik je napravio velik broj skulptura koje su duhovitim miješanjem gotovih oblika i jarkih boja nalikovale osobama iz pop-kulture (Djevojka koja nestaje, 1968.), a za neke bi se moglo reći kao da su iskočile s Miróovih slika (Figura, 1970.). I dok su skulpture u keramici manjih formata, one u bronci su monumentalnih, a najbolje mjesto gdje se takve mogu vidjeti jest park skulptura Fondacije Maeght u malom mjestu Saint-Paul-de-Vence. Naime, umjetnik je, kao veliki prijatelj obitelji Maeght, sudjelovao u stvaranju Fundacije i specijalno za nju kreirao velik broj skulptura. Radio je to sa posebnim žarom jer, kako je govorio: „Ja svoje skulpture volim ostavljati na otvorenome jer ih sunce, vjetar i kiša čine još boljima.“
