Pozirati predsjedniku neke države radost je ili "frka" ovisno o tome je li posrijedi gospodin ili strogi drug, demokratski vođa ili diktator. Josip Broz Tito, predsjednik bivše Jugoslavije bio je oboje – dovoljno socijalno relaksiran da od svoje zemlje ne načini Staljinovu tamnicu. Titu je često oko vrata visio fotoaparat, pred kojim su voljeli pozirati književnik Krleža, Titova žena Jovanka Broz i njegove čuvene pudlice koje je podjednako rado snimao.
Najljepše je portrete svoje žene snimio je upravo Tito čije su fotografske radove lani u Muzeju povijesti Jugoslavije odabrali, i za putujuću izložbu priredili kustos MPJ Momo Cvijanović i renomirani hrvatski stručnjak za fotografiju Želimir Koščević, šef samoborske foto galerije Lang. Nakon gostovanja u Kumrovcu, Samoboru, Varaždinu, Rovinju i Budimpešti izložba je upravo otvorena u ljubljanskome Cankarjevu domu.
Poticaj za nju bilo je otkriće više od 600 nepoznatih fotografija koje je snimio Tito, a nađene su u jednoj kutiji u njegovu arhivu. Nakon kustoske i selekcijske obrade postalo je jasno i da vrijednost dijela tih fotografija nije samo hobistička niti je samo stvar čovjeka koji je dokumentirao sve i svašta. Za to je osobito zaslužan teoretičar Koščević.
zašto se bezveznim člancima veliča diktator i jedan od najvećih zločinaca