Sunce je peklo svom snagom. Ispod nadstrešnice na autobusnoj stanici nasuprot kuće u kojoj je nekoć bio restoran, a sad ju je kupio i lijepo uredio jedan od osnivača Fero Terma, sjedila je Žana Kristić, ribarica iz Molunta . U ovo maleno mjestašce na krajnjem jugu, gdje se nalazi zadnja luka na Jadranu, doselila se ona iz Zagreba prije nekoliko desetljeća.
Strankinja s mačkama
U desetak minuta, koliko nam je trebalo da se spustimo do središta mjesta – male rive i plaže Smokvica – Žana nam govori kako je Molunat ostao zarobljen u vremenu te da se ovdje, od Tita do Tuđmana, ništa promijenilo nije. Seoski je vodovod improviziran, tek je sada u tijeku gradnja kanalizacije, a to što nema odgovarajuće infrastrukture, znači da nema ni neke velike gradnje pa nema ni hotela. Međutim, na užas domaćega stanovništva, i tu se događa “krađa plaža” na koju službe, kao u slučaju Austrijanca koji je to učinio, ne reagiraju. Smještaj se u Moluntu može naći kod ljubaznih privatnih iznajmljivača, a ima tri ili četiri zvjezdice. Selo ima i tri kampa. U jedan godinama sa svojim mačkama koje vodi na uzici dolazi turistica iz Švedske. Među gostima je podosta onih koji ovamo dolaze još od prije rata. Molunat je, naime, maleno ribarsko mjesto s dušom, sa stotinjak i nešto ljudi. Ovdje gotovo svaka kuća ima dvogled pa tako mještani znaju jesu li im djeca izgorjela na suncu, ali i štošta drugo... Mjesto je to s jednom, ali dobro opskrbljenom trgovinom, u koje se nekako na prvu zaljubite, pogotovo ako uistinu tražite odmor, čisto more, pješčane plaže u čijem se plićaku nalaze školjke kojima ne mogu odoljeti najmlađi, a bogme ni djeca u nama. Razapnu se tu i mreže pa se u plićaku nasuprot otoka Mali škoj (Supetrić) i Veliki škoj (Molunat) igra odbojka. Na Veliki škoj odlazi se i na kupanje, mještani su ondje nastanili koze koje su s vremenom postale sličnije divokozama, piju morsku vodu, ali samo sa strane koja ne gleda prema mjestu. Na tom je škoju htjela napraviti kuću žena kralja Aleksandra, a prije nekoliko godina na njemu se u tajnosti vjenčao češki glumac.
Pronašli podmornicu i posadu
– Bili su k meni došli turisti iz Poljske i rekli da se nikada ne vraćaju na isto mjesto. I – eto ih tu već deset godina – smije se Žana dok sjedamo u Lancanu, jedan od dva tamošnja restorana. Jela su tu riblja (juha primjerice dođe 30 kuna), mesna (dalmatinska pašticada stoji 130 kuna), na dječjem su meniju i ćevapi (42 kune)... Drugi je restoran Monika, nazvan po gazdarici, supruzi vlasnika Bože Metkovića koji na ekološki način proizvodi razna vina. Upravo je Božina graševina prije nekoliko godina ocijenjena najboljom u Hrvatskoj, što je zacijelo izazvalo nevjericu među slavonskim vinarima, jer ova sorta inače onamo “pripada”.
– Do Dubrovnika je 40, do Cavtata 20 kilometara, a jeftinija smo destinacija od njih, kod nas je kilo friške ribe prve klase 400 kuna – kaže Božo pokazujući nam svoje egzotične kokoši i pijevce koji se nalaze u ograđenom dvorištu nasuprot restorana uz valu.
Pogledavajući prema ostacima zidina iz vremena Dubrovačke republike ponad kojih se nalazi vojna promatračnica, vraćamo se do plaže Smokvica gdje Tin Cvjetković iznajmljuje jet ski (15 minuta je 300 kuna), kajak za sto te sup za 75 kuna po satu, i barku (500 kuna pola dana). Odlazimo zatim do ronilačkog centra Sea star obitelji Ljubenko. Vodi ga zaljubljenica u ronjenje Klara, koja nam govori o blagu ovdašnjega podmorja pa kaže kako su nedavno na 46 metara dubine otkrili podmornicu s 24 člana posade, prije pet godina pronašli su brončani top koji je sada izložen u Pomorskom muzeju u Dubrovniku, a vjeruje se da je ispao s Napoleonovih drvenih lađa... Prava je poslastica za ronioce potonuli vojni brod “Kaiser Franz Joseph I”, tu su i dvije špilje, velika kolonija perastih koralja gorgonija...
– Najbolje što Molunat nudi je mir i to što nije komercijaliziran – kaže Klara dok mi odlazimo još južnije, na Prevlaku, kamo gosti koji se odmaraju u Moluntu znaju otići na kupanje.
Očaravajuća ljepota jadranskog dragulja
Razočaran je bio Ivo Bobić, čiji je restoran bio lanjski pobjednik u Večernjakovoj patroli, što pedeseti rođendan svoga Leuta zbog pandemije nije mogao obilježiti onako kako je htio i kako to u Cavtatu dolikuje – uz pompu, svjetske zvijezde i vatromet. U Cavtatu, općinskome središtu Konavala, upravo je Leut bio taj koji je ugostio brojne hollywoodske zvijezde, milijardere, okrunjene glave... Prva je od slavnih ovamo na objed još 1973. stigla Elizabeth Taylor. No, baš kao i lani, u Cavtatu i ove godine nema šušura i glamura kao prijašnjih ljeta, većina je hotela ostala zatvorena, a Englezi, inače najbrojniji gosti, nisu došli.
Frano Ferendija, direktor turističke zajednice, kaže da inače kod njih gotovo 70 posto noćenja ostvare gosti koji onamo stižu avionom. Cavtat je, naime udaljen svega pet kilometara od zračne luke i stoga je ponajprije aviodestinacija. Gotovo 40 posto noćenja ostvarivali su gosti iz Velike Britanije, brojni su bili i Skandinavci, Irci, Francuzi... Ovi potonji zajedno s Rusima sada čine glavninu turista, a pristiglo je nešto Poljaka i Nijemaca. Domaćim gostima ovaj jadranski dragulj s bogatom povijesti baš i nije “usput”, no oni koji dođu očarani su onim što vide, a upravo su zbog pandemije privatni iznajmljivači snizili cijene smještaja pa se sada mogu unajmiti apartmani i za pedesetak eura po noći, što inače baš i nije bio slučaj.
