Genijalac se skriva u ovim uličicama u Biogradu na Moru. A jedan je u gradu poznat po tome da – stalno nešto smišlja. Inovator. Kod table Sveti Filip i Jakov često okrenem Zokijev broj. Javim se, kad sam mu u kvartu, jer svaki put ima novi štos. Zvoni, on se javlja, a ja pitam:
More je predivno noću
– U Biogradu sam. Kava?
– Vidimo se na starom mjestu – kaže Zoran Maksan.
Spuštam se prema rivi. Zoki je već tu, pokraj bicikla. Prijateljski sam došao u posjet, porazgovarati o novostima, znamo se dugo. Pisao sam, ima i pet godina, o njegovim izumima, prozorima s ugrađenim sjenilima između stakala, čekiću s magnetom, raznim inovacijama... Nagrađivan je, hvalili ga i naši i strani stručnjaci. Namjeravao sam, ovoga puta, u Biogradu otići do novootvorenoga zabavnog parka, no Zoran Maksan, kakav je, ispalio je novu ideju. Šteta bi bila da ostane poznata samo na lokalnoj razini.
– Čuj, imam ideju! – tako krene on u priču, ali ovoga puta turistički je briljantna.
– Znaš kako ljudi, pa i vi Zagrepčani, idu na noćno skijanje? Recimo, u Schladming. Ili na Sljemenu, osvijetle stazu pa se možeš i po noći, u šumi, skijati... Znaš što sad radim? Noćno kupanje! To! Smislio sam koncept noćne plaže... – govori ponosno. Papir je već na stolu, a on zaneseno crta, objašnjava, pokazuje fotografije, video na mobitelu s plaže na Braču. Više ništa oko njega ne postoji. Djevojke prolaze, klinci viču, vruće je, brod s turistima uplovljava u luku. Netko trubi. Ma kakvi, Zoki je sav u izumu. Da mu netko sjedne na bicikl, tako zanesen ne bi primijetio. I dok on crta, sjetim se stare priče o jednom domaćem inovatoru koji je izumio “pulsirajući vibrator”. Napravio inovator – vibrator. Istina, prototip, iako su bile pozitivne reakcije njegovih prijateljica nakon testiranja, nikad nije zaživio. To su inovatorski štosovi. Ima svega. Evo, Zoran je smislio i koncept kako bi slijepi ljudi mogli čitati, dobio nagrade, ali sad...
– Svjetlo! More je predivno noću. Idemo to pokazati turistu! Noćna plaža, to nigdje još nisi vidio. Ljudi se, mnogi, boje ući po noći u more. Nelagodno je, ulaziš u tamnu masu, zar ne? – pita.
Je, i meni je tako. Ne znaš što te dolje čeka.
– E, ali kad ja morskom lampom s dna osvijetlim plažu, onda te vuče. Ušao bi. More svjetluca, hoćeš se kupati! I sad, krenuo sam postavljati lampe po plažama, malo se za to zna, no koncept je jeftin, jedna lampa stoji kao konobarova mjesečna plaća, a drži deset godina!
Odlična ideja, hvalim ga. I što kažu prvi noćni kupači?
Imamo čisto dno za svjetla
– Svi doplivaju iznad svjetla i plivaju u tom dijelu. To kad vidiš ispod sebe, daje ti neku sigurnost. Klincima je poseban štos. I pazi, sad svaki hotel ili mjesto može imati i dodatnu atrakciju – noćnu plažu! A naša je obala, s obzirom na to da je čista, idealna. U Italiji ili Francuskoj to teško možeš napraviti jer dno je prljavo. Moglo bi se i u Tajvanu, Dubaiju, po Aziji... – kaže Maksan.
Jedno njegovo svjetlo koje radi sam, a cijena mu je od tisuću eura naviše, osvjetljava površinu vaterpolskog igrališta. Počeo je s bijelima, ali plava su hit.
– I traje najmanje deset godina bez servisa. To je ulog od 60 kuna mjesečno. U plažu. Ili runda pića koju gost ostavi na hotelskoj terasi, ma manje od TV pretplate... A što misliš što bi to donijelo hotelima ili privatnim iznajmljivačima? Pa ljudi bi pali u trans.
Problem mu je kako će to plasirati u javnost. On je inovator. Smišlja, radi prototipe, završio je FER, nije čovjek koji će to brendirati, zapakirati, prodati... Nego sjedne sam negdje na osami i “upali” mozak.
– Ne mogu sve sam. Ali, ono što znam je da mi iz mora i te kako možemo izvući kapital, a ne samo jesti ono što izvučemo iz njega. Ribu, rakove i školjke većinom smo već izlovili. Pojeli. Brzo će kraj. A kako ćemo do novca pomoću noćnih plaža? Hoće li sad netko na noćnoj plaži iznajmljivati ručnike ili nuditi sok, ili će se svjetla paliti ako turist ubaci kovanicu od dvije kune, ili će se skuplje naplatiti noćenje, ja to ne znam. Ali znam da vrijedi pokazati koliko je more lijepo i noću.
Realizacija? Gdje se mogu vidjeti svjetla uživo?
– Moja su svjetla već od Ulcinja do Trsta. Radim, trudim se. Uzmem dvije lampe pa dođem u hotel, ponudim im. Svjetlo bi mi moglo upaliti! – kaže. Priča zvuči nevjerojatno jednostavno, zar ne? Ali, netko se mora sjetiti. Eto, Zoki je tip koji će se sjetiti prvi...
