Dok se vlast maćehinski odnosi prema braniteljima, teško da možemo u Europsku uniju. I teško da ćemo postići zapadnoeuropske standarde. Zaključak je to jednog profesora s pariškoga Pravnog fakulteta kojeg je zaintrigirala odluka naše Vlade da preda notu o pristupu u EU. Njegovu sumnjičavost zapazio je Bernard S. iz Bjelovara.
- Branitelji su u apsurdnom položaju. Činjenica da su bili u Domovinskom ratu danas im je zapreka. Žele li se politički angažirati, odmah ih se sumnjiči za zločin. Ako su uspješni u gospodarstvu, proglašava ih se ratnim profiterima. U kulturnom životu nisu poželjni jer su do jučer bili "barbari". Na red su došli i oni koji su ostali u Oružanim snagama - sada su, eto, nepodobni za vojnu službu - navodi Bernard.
Nepodobni su jer se nisu mogli vojno školovati. Nepodobni su jer su zbog znanih i neznanih razloga izostavljani kod promaknuća. Nepodobni su jer zbog godina provedenih na frontu, a kasnije zbog zasnivanja obitelji, nisu stigli završiti višu ili visoku vojnu školu.
- Žalosno je zapravo to što je riječ o ljudima između 35 i 45 godina, od kojih su mnogi opterećeni kreditima za golo preživljavanje, i pred njima je vrlo nesigurna budućnost - govori Bernard. Dodaje kako se sustavnom kampanjom o neškolovanoj, staroj i stranačkoj vojsci izravno napadaju temeljne vrijednosti koje su u ratu promicali naši branitelji.
- A bilo je vremena da se tranziciji vojske pristupi suptilnije i ne gazi dostojanstvo branitelja. Bilo je moguće angažirati ove dobro organizirane i motivirane ljude u izgradnji prometnica i drugim javnim radovima. Onima koji su imali kvalifikaciju za otvaranje obrta ili malih poduzeća moglo se pomoći i ponuditi da proizvode ili pružaju usluge prvenstveno vojsci. Moguće je bilo branitelje zaposliti u državnoj upravi, gdje i danas ima onih koji su do jučer bili u redovima agresora, štoviše to im je išlo u prilog pri zapošljavanju - smatra Bernard. Zaključuje kako se stihijski i brzopleto iz vojske rješava prekobrojnih na način koji u ljudima stvara osjećaj malodušnosti, nepoželjnosti, osjećaj da su teret društvu. A to nije ništa drugo nego omalovažavanje svega što su u Domovinskom ratu postigli - omalovažavanje ove države.
- Najtragičnije je što su političke snage koje su pobijedile u bici za vojni sustav prvo osigurale egzistenciju sebi i svojima, a sada bez grižnje savjesti uzimaju zasluženi posao stvarateljima ove nezavisnosti, i ono najvrednije što imaju, a to je dostojanstvo pobjednika - smatra Bernard.
Povijest ne bilježi da pobjednik gazi po vlastitom dostojanstvu, po dostojanstvu svoje vojske. Stoga prenosim riječi Jelice Sarajlija iz Zagreba: Srdačan pozdrav hrvatskim braniteljima u vojarnama, zatvorima, na burzi i - ma gdje bili!
Snježana Štefok
