– Magareće mlijeko najbolje je popiti ujutro, natašte. Ne treba ga kuhati, a dnevna je doza jedan decilitar. Jako je zdravo, podiže imunitet, ublažava simptome bronhitisa, astme... – podučava nas Lovro Kišiček iz podravskog sela Ferdinandovca nedaleko od Đurđevca.
Lovro je na pragu punoljetstva. Uzgojem magaraca bavi se umalo pa pola svoga života. Prvu, svoju Smokvicu, kupio je novcem što ga je dobio za prvu pričest. Ona je bila prava ljubimica, jela je i lubenice i sladoled, iz čaše pila sok, ponekad i pivo, a Lovri je nosila i novine.
Otac je htio odustati
Danas se o šesnaest magaraca zaštićene primorsko-dinarske pasmine, koliko ih je na obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu "Podravski raj" njegova starijeg brata, 25-godišnjeg Tome, uglavnom Lovro i brine, što podrazumijeva i mužnju.
Trenutačno su u mužnji četiri magarice, ostalo su magarci i pulići. Mlijeko prodajemo uglavnom na kućnom pragu, za 30 eura po litri – objašnjava Lovro dodajući kako je, ekonomski gledano, jedna magarica kao jedna dobra krava.
VEZANI ČLANCI:
Ako ste pomislili da "gazda Tomo" sjedi besposlen, braća imaju i stado ovaca, prodaju janjce, obrađuju šezdesetak hektara zemlje, izlažu stoku na sajmu u Gudovcu... Uz 130 ovaca i janjaca tu su i muzne krave, formalno na gospodarstvu roditelja Vesne i Ivana, no u istom dvorištu.
Kako bi otkupnu cijenu manje od pola eura po litri mlijeka podigli gotovo za euro, od kravljeg mlijeka prave sir i vrhnje koje, osim na kućnom pragu, prodaju na tržnicama u Đurđevcu, Pitomači i Kloštru. Iako striktne podjele tko što radi nema, muški su članovi obitelji nekako prešutno ovaj dio posla prepustili Vesni.
– Odmalena sam u poljoprivredi. S mamom sam išao u štalu, s pet godina ručno krave dojio, uvijek smo imali kokoši, svinje... U Križevcima sam završio srednju gospodarsku, na Agronomiju krenuo pa odustao i počeo raditi, ali sam nakon tri godine dao otkaz i odlučio raditi samo doma. I lijepo mi je – govori Tomo.
Zbog poljoprivrede njegov i Lovrin društveni život ne pati, pronađu vremena i za prijatelje koji se uglavnom također bave poljoprivredom. Skromna i vrijedna braća iz Ferdinadovca kažu nam da nikada nisu patila za markiranom odjećom, a prvotne podsmijehe i ruganje, što je na svojoj koži osjetio Lovro kad je krenuo u biznis s magarcima, kasnije je zamijenilo to da ih ljudi cijene. Žive od svoga rada.
Jedino što im fali jest zemlja, a ono što im predstavlja problem su divlje životinje zbog kojih moraju dežurati u polju.
VEZANI ČLANCI:
Najstariji od braće Kišiček, Luka, nije se vidio na selu pa je, završivši studij, otišao raditi u Nizozemsku:
– Bude se vratio – vjeruje i nada se Tomo, a kad ga pitamo bi li brata zaposlio na svom OPG-u, kaže da bi njegovo znanje jako dobro došlo.
On i Lovro o odlasku i ne pomišljaju.
– Sve je divno kad si vani dok misliš samo na novac. Ali kad se okreneš oko sebe, tam je Nizozemac, tam Danac... – kaže Tomo Kišiček.
Odrastao u obitelji koja se generacijama bavi poljoprivredom, ni on ni Lovro i ne pomišljaju da s tom obiteljskom tradicijom prekinu. Onaj tko je htio odustati njihov je otac Ivan.
Romanovske ovce
– Pomislila sam najprije – ajde dobro. A onda sam se zamislila, kaj bi mi drugo radili? Pa svih 30 simentalki koje imamo kod nas su oteljene – kaže Vesna Kišiček.
Ako tata i donese takvu odluku pa ugasi proizvodnju mlijeka, u njihovu će dvorištu svejedno ostati ovce i magarci.
U planu je da u mužnji imamo 20 magarica, a u stadu 100 ovaca – kažu Tomo i Lovro.
Ovim brojkama treba pridodati i janjce – romanovske su najplodnije ovce na svijetu, janje se i po dva puta godišnje pa u 365 dana na svijet donesu i šest janjaca.
"Sinalko" Ja se iskreno nadam da ne mješaju. Magareće se kupuje za lijek, ako na tome zarađuju onda je tuga.