Bez ikakvog predznanja i doslovno od nule, bez ičega osim silne volje – tako su Sandra Babac i Alan Damjanić počeli svoju poljoprivrednu priču koja je u ovih 20 godina, koliko njihovo obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo postoji, tržištu ponudila naoko pet jednostavnih, a zapravo posebnih proizvoda – ekološke pekmeze od jednog jedinog sastojka. Bez dodatnih šećera i aditiva u pekmeze prerađuju svježe ubrano zrelo voće – smokve, dunje, višnje maraske, mandarine i šljive.
Profesorica i novinarka
Sasvim sigurno su u ova dva desetljeća Poljica, selo u općini Vrsi, zbog Sandre, Alana i njihovih Šinjorina, kako su nazvali svoj brend, postali odredište mnogima, pogotovo otkako su njihovu priču vidjeli u HTV-ovu “Dulumu zemlje”. Sandra, Alan i dvoje njihove djece Maura i Josip na svom će im imanju ispričati sve o smokvi, hraniteljici Dalmacije, zbog koje su pokrenuli i više od deset godina organizirali Festival smokava u Zadru i županiji nastojeći dalmatinsku Pepeljugu vratiti na pijedestal kraljice voća.
– Nismo turistički aktivni, ali turistima smo sve atraktivniji jer kao dodanu vrijednost nadopunjujemo ponudu pa, kad su na odmoru, dođu k nama, degustiraju nešto lokalno i naruče. Tradiciju smo upakirali u novo ruho, a od tabule rase postali mjerna jedinica za smokvu – kaže Sandra, profesorica engleskog i talijanskog, bivša glazbena urednica i novinarka Zabavnog programa HTV-a koja je ostavila i Zagreb i karijeru zbog poljoprivrede i života u s puno ljubavi uređenom domu, bez televizijskog prijamnika.
Priču o Šinjorini zakotrljala je stara smokva. Sandra i Alan dolazili su kod u njezinih u Poljica, njoj je bilo žao da voće propada pa je skuhala svoj prvi pekmez. Uvijek im se bilo mrsko vratiti u grad pa su jedno vrijeme s dvoje, tada male, djece živjeli na relaciji Zagreb – Poljica. Maura i Josip išli su u dva vrtića, u Zagrebu i Vrsima, a kad je 2010. došlo vrijeme da kći krene u školu, odlučili su se preseliti. Bez obzira na to što su oboje odrasli u gradu – Sandra u Zadru, a Alan u Zagrebu – izbor je pao na selo.
– Ni najmanje mi Zagreb ne fali – kaže Alan.
Kad su odlučili da će njihov poziv biti ekološka poljoprivreda, najprije su među prvima u Dalmaciji podigli nasad smokava izazivajući podsmijeh okoline jer “zašto saditi nešto što ionako samo raste...” No nisu se obazirali. Nakon smokava posadili su dunje, a prerada je počela kuhanjem u kotlu, zatim su se preselili u ljetnu kuhinju gdje je Sandrin otac od električnog ražnja za pečenje janjaca napravio miješalicu za kuhanje pekmeza, da pomogne kćeri da ne mora satima stajati uz štednjak i miješati:
– Žene u Dalmaciji uvijek su kuhale svježu smokvu u marmeladu, nisu je nikad sušile, pa potom suhu prerađivale u pekmez, to je izum velikih koji tako mogu proizvoditi cijelu godinu. Mi od početka radimo na tradicijski način, sada uz upotrebu moderne tehnologije. Ne radimo ni od suhog voća ni od zamrznutog, zato smo sezonska proizvodnja, limitiranih količina, ovisimo o urodu, ali i o kapacitetu opreme – objašnjava Sandra.
Hrvatski gastrosuveniri
U pogonu za preradu, financiranom novcem iz IPARD programa, u kojem su vakuumski kuhač, strojevi za otkoštavanje, pripremu, pranje, sterilizaciju... osim svojih smokava i dunja u pekmeze prerađuju i ekološki uzgojene, i to samo za njih, mandarine, višnje maraske i šljive.
– Otkako sam počela s poljoprivredom, naučila sam više cijeniti hranu i drukčije se odnositi prema njoj jer sada znam koliko znoja treba da bi se nešto proizvelo – kaže Sandra Babac, čije su Šinjorine postale hrvatski gastrosuveniri osvajajući brojna domaća i svjetska priznanja, i za proizvod i za dizajn.
na uspjehu svaka cast. ali njihov izgled mi ne govori da se bas vole osladiti bilo kakvim jelom