U derutnim barakama na splitskom Mertojaku u sobici od šest kvadrata već godinama prognaničkim životom živi Gordana Rajski. Krevet, ormar i stolić jedva su stali u sobičak pretrpan stvarima, a gospođa Rajski već deset godina čeka rješenje sudskog spora kojim nastoji dokazati stanarsko pravo nad stanom u Zagrebu.
- Ne mogu više! Opet nas seljakaju iz sobe u sobu i ja za to nemam više snage! Sudski postupak za svoj stančić vodim od 1992. godine, a Županijski sud u Zagrebu nepotrebno oteže i ne donosi rješenje dok ja živim nedostojnim životom! Nemam krova nad glavom u 66. godini, nemam se gdje okupati - plače gospođa Rajski, dodatno potresena preseljenjem iz Splita u barake u Stobreču u kojima će se pridružiti prognanicima i izbjeglicama kojih je više od 200, a uvjeti života još su im mnogo gori nego na Mertojaku.
Gordana Rajski rođena je Splićanka, udala se u Srbiju, a 1991. godine osjećala se ugroženom i stan u Valjevu mijenjala je za Zagreb, ali je vrlo skoro ostala bez njega.
- Krajem 1991. posjetila sam bolesnu majku u Banjoj Luci. Kad sam se vratila, u moj je stan bilo provaljeno i u njemu su živjeli nepoznati ljudi! Nisam imala kud: sve sam prijavila policiji i vratila se k mami u Banju Luku. Nakon "Oluje" protjerana sam natrag u Hrvatsku i već šest godina lutam po prognaničkim kampovima - tragična je priča Gordane Rajski.
Zagrebački stančić od 24 kvadrata, oko kojeg već deset godina vodi sudski spor, iz prognaničke sobice doima se kao palača. Prvostupanjskom odlukom izgubila je sudski spor i stančić je dodijeljen MORH-u, na što se žalila i već dvije godine čeka rješenje zagrebačkoga Županijskog suda. Nakon desetljeća lutanja ističe kako je bilo kakva odluka bolja od nikakve.
- Pisala sam pučkom pravobranitelju Anti Klariću, koji je reagirao, nastojeći požuriti proces, ali ništa se nije dogodilo, osim što su mi obećali da će sve biti u najkraćem mogućem roku. Koji je to rok: dok ne umrem ili dok se sama ne ubijem?! Znate kako je kad čovjek dođe do kraja: ja doista više ne mogu! Selim se godinama iz sobe u sobu. Uvijek sam bila jaka žena, ali doista ne mogu više izdržati. Kakav je ovo život? Imam čir, ne mogu jesti ovo što mi daju, sada me opet sele. Ne okonča li se ova noćna mora, bacit ću se u more! - očajna je gospođa Rajski.
Slavica Vuković
