Ovdje i koza pase pod ručnom – slikovito će 55-godišnja Sanja Protić iz Blata na otoku Korčuli dovevši nas do strmog maslinika koje održava njezin suprug Nikša i gdje u kamenu raste dvjestotinjak lastovki, jedne od kvalitetnijih sorti za proizvodnju ulja.
Na još dvije lokacije vrlo slične konfiguracije terena, zbog čega se sav posao vezan uz masline obavlja ručno, Protići imaju još 150 maslina. Prerađuju ih u visokokvalitetno ulje, dio prodaju, dio Sanja potroši za izradu lumblije, tradicionalnog korčulanskog kolača čiji se recept usmenom predajom sačuvao dulje od dva stoljeća, a lani je na razini EU zaštićeno zemljopisno podrijetlo lumblije. Sanja Protić jedna je od šest certificiranih korčulanskih proizvođača i na poljoprivrednom gospodarstvu njezine obitelji proizvode se gotovo svi sastojci potrebni za izradu lumblije – naranče, limuni, bademi, varenik – sirup koji se dobiva dugotrajnim iskuhavanjem mošta.
Makaruni čekaju zaštitu
– Radimo i žrnovske makarune – tjesteninu koja se može raditi samo ručno. Nadam se da će i oni uskoro biti zaštićeni – izgovara uvodeći nas u radionicu u kojoj su zaposlenica OPG-a i njezina starija kći Petra oko drvenog štapića vrtjele makarune.
Na gospodarstvu se proizvode i džemovi, sokovi, smokvenjak, ukiseljeni motar koji beru sa stijena pored mora, arancini, limuncini, ušećereni bademi, ulje gospine trave, ulje smilja... sve po tradicionalnoj recepturi, od lokalnih sastojaka i, zbog mjere iz EU fondova na kojoj su prošli, na solarnu energiju.
– Blato ima oko 3500 stanovnika i svi se manje-više poznajemo pa ono što nemam, pronalazim kod njih – kaže Sanja, iskusna poljoprivrednica.
No prije tridesetak godina njezina životna priča nije bila ni nalik današnjoj. Ova Splićanka odrasla je u stanu, u obitelji s dugom frizerskom tradicijom koju je nastavila.
VEZANI ČLANCI
– Kad mi je Nikša prvi put pokazao svoje masline, pitala sam ga kako zna koje su njegove. Uzvratio mi je pitanjem: "A kako ti znaš koji je tvoj portun?" O poljoprivredi sam sve naučila od njegove tete Jere, govoreći joj da ću ju jednoga dana staviti na etiketu. Doživjela je to, a poklopilo se da je njezino ime slovo pisma rune koje označava sve dobro u poljoprivredi – kaže. Nikša je po Sanjinu dolasku na Korčulu devedesetih radio u građevini, otvorili su kafić i frizerski salon, pomalo se bavili poljoprivredom, rodila se Petra. Kad je nesretnim slučajem ostao potpuno bez vida na jedno oko dok na drugo vidi tek četiri posto, morali su zatvoriti obiteljski posao. Sanja se zaposlila u vinariji, navečer kuhala džemove, rodila se Josipa.
Kulinarske radionice za turiste
– Kad bi mama išla po kući, poklopci su činili tuk-tuk – smije se Josipa koja je imala tri godine kad je mama upisala, a zatim i završila ekonomiju u turizmu.
Kako se asortiman proizvoda povećavao, obitelj se prijavila na mjeru iz EU fondova uz pomoć koje su uredili etaže kuće pa ovamo sad mogu doći turisti na radionice na kojima će naučiti pripremati jednostavna korčulanska jela. Uoči pandemije Sanja je dala otkaz u vinariji i više nije bilo natrag. Suprug Nikša desna joj je ruka, jedino što ne može je čitati, pisati i voziti auto.
– Zadužen sam za proizvodnju, oni su u marketingu. S maslinama i smokvama posla je skoro cijelu godinu, ako hoćeš raditi kako treba – govori Nikša.
– Od sveg posla koji radim najponosnija sam na moju obitelj, i nadam se da će moje kćeri danas-sutra ako ne nastaviti, onda znati primijeniti ono što sam im pružila i rekla – kaže Sanja Protić zagrlivši unučicu Ariju koja joj pomaže u pravljenju makaruna.
