ČAKOVEC - Poslije dugotrajnog sudskog postupka tzv. međimurskoj zločinačkoj organizaciji, optuženoj za prebacivanje stranaca preko državne granice, Općinski sud u Čakovcu danas bi trebao donijeti presudu okrivljenima.
Prvom optužnicom za udruživanje u zločinačku organizaciju bile su obuhvaćene 23 osobe, dok je u listopadu 2002. izmijenjenom optužnicom broj okrivljenih pao na trinaest. Posebno je bio zanimljiv prošli tjedan suđenja, kada su branitelji imali završne riječi. Gotovo su svi odvjetnici za okrivljene zatražili oslobađajuće presude jer, kako su ustvrdili, optužnica nije temeljena na materijalnim dokazima već na iskazima svjedoka. Branitelji su prigovorili što je optužnica temeljena samo na iskazu jednog od optuženika u istrazi, Gorana Lipića iz Belice, u konačnici svjedoka pokajnika, kao i zaštićenog svjedoka, prikrivenog istražitelja imena Dinko.
Pokajnik se dodvoravao u istrazi, tvrde odvjetnici, i to kako bi što prije izašao iz pritvora.
Branitelji su upitnom i sumnjivom ocijenili izmjenu optužnice, jer je prvotno bila riječ o 900 ilegalno prebačenih stranaca, pa je brojka pala na 600. U prvoj verziji optužnice stajalo je da je pritom ostvarena protupravna materijalna korist od milijun tadašnjih maraka, dok je u preinačenoj to bilo oko 600 tisuća.
Tijekom postupka obrana je isticala da nije dokazano postojanje zločinačke organizacije i upitnim su smatrali stvarnu nadležnost Općinskog suda u Čakovcu za kažnjivo djelo udruživanja u zločinačku organizaciju, posebice nakon donošenja Zakona o USKOK-u.
Optužba tvrdi da se radi o nižem stupnju zločinačke organizacije, na što je obrana uzvratila kako nedorečeni zakon ne poznaje takvo stupnjevanje.
Željko Pilipović, odvjetnik prvookrivljenog Dragutina Srneca iz Malog Mihaljevca, podsjetio je da je u našoj pravnoj praksi poznat samo jedan slučaj suđenja zločinačkoj organizaciji, i to u Zagrebu.
- Ono čemu se sudilo u Remetincu, i ovo u Čakovcu, razlikuje se kao nebo i zemlja - rekao je u završnoj riječi Pilipović.
I branitelj drugookrivljenoga Borisa Berislavića iz Zagreba negirao je postojanje zločinačke organizacije koju je, navodno, njegov branjenik ustrojio zajedno sa Srnecom. Gotovo svi branitelji imali su jednodušne stavove, no isticao se Renato Keretić, branitelj trećeokrivljenog Željka Flaca, ustvrdivši da je suđenje temeljeno na olako obećanoj brzini u borbi protiv organiziranog kriminala, a to su silno željeli država i pojedini pravosudni dužnosnici.
- U ovome slučaju nema pravnih konstrukcija za suđenje zločinačkoj organizaciji jer ona ne postoji i to je vidljivo još iz istražnog postupka. U javnosti je trebalo stvoriti osjećaj da se država učinkovito bori s kriminalom. No, kako će državna vlast opravdati milijunske troškove ovog postupka, koji je koštao i mnogo živaca i sudbina što su krenule nepredvidivim tijekom? - rekao je odvjetnik Keretić.
Odvjetnici su ustvrdili kako među optuženicima nije bilo stege, zakona šutnje, ucjenjivanja, prijetnji, okrutnosti, niti organiziranosti ili pak discipline.
Mnogi od optuženih priznali su da su prebacivali strance, vozili ih, ali su tvrdili da nisu bili organizirani. U svojim iskazima pojedini su tvrdili da se prebacivanjem ilegalaca u Međimurju bavilo mnoštvo ljudi. A "palo" ih je tek trinaest. Za vrijeme glavne rasprave tvrdili su da im se to i nije isplatilo, a i obećali su da to više neće činiti, istaknuli su branitelji.
Hoće li njihovo kajanje omekšati sudsko vijeće?
Vanja Haček
