Nisam ja bio čovjek za poljoprivredu – iskreno će 40-godišnji Mladen Cesarec iz Stubičke Slatine, dodavši kako se u tome poslu nije nikada vidio, a šanse da s poljoprivredom – kojom se počeo baviti da podeblja kućni budžet – i nastavi, nije mu baš davala ni okolina. Njegova je priča na gruntu započela 2013. godine. Radio je u trgovini na benzinskoj crpki, no plaća i uvjeti rada su se pogoršali i trebalo je smisliti što novo napraviti.
– Bili smo na moru, a kako moj sin Vilim voli grickati sjemenke buče, kupili smo mu ih. I pogledam ja na vrećici tko je proizvođač. Kina. I tu pomislim, a zakaj mi ne bi mogli delati koštice? – kaže Mladen.
Narančasti iglui s Adventa
S obzirom na to da je njegova obitelj imala osnovne strojeve za poljoprivredu jer su se kao i mnogi iz ovoga kraja radom na zemlji bavili za svoje potrebe, od prve ideje pa do realizacije nije prošlo dugo i Cesarčevi su na dvije parcele odlučili najprije uzgojiti buče i čičoku. Urod je bio dobar, no posao mukotrpan jer se sve radilo ručno, stroj za branje nisu imali pa su Mladen i roditelji promišljali hoće li odustati ili povećati površine i uložiti u mehanizaciju. Odabrali su drugu opciju, dogodine posijali još više tikvi i kupili stroj za čišćenje koštica, napravili ulje i poslali ga na natjecanje. I bili šampioni.
– I to nas je potaknulo da se proširimo, uložimo u marketing, ambalažu... Bio je to odličan vjetar u leđa i povratka više nije bilo. Sve se tak’ jednostavno razvijalo da mi je nakon četiri godine nakon što sam počeo poljoprivreda postala osnovni posao kojim se bavim pa sam dao otkaz – govori Mladen.
Danas na 50 hektara uzgaja buče, kukuruz i suncokret, vodeći računa o plodoredu, što znači da na istu parcelu tikve sije svaku treću godinu.
– Plodored se mora poštivati – kaže.
Zemlja koju obrađuje rascjepkana je na sedamdesetak parcela na području Krapinsko-zagorske i Zagrebačke županije. Iako obrada raštrkane zemlje iziskuje više i posla i troška, ove se godine pokazalo dobrim što nema okrupnjene parcele pa mu je tuča potpuno uništila urod na četiri hektara. Da je sve bilo na jednom mjestu, sad u svojoj tvornici pod vedrim nebom ne bi imao ništa.
Svoj je obrt Mladen nazvao O.P.G. Cesarec pa nam objašnjava kako ova skraćenica u nazivu ne znači obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo već “obliznjeki za prave gurmane”. Naime, Mladen proizvodi toplo i hladno prešano bučino ulje, salatno ulje buče koje ima 30 posto suncokretovog, a koje većinom uzimaju restorani jer im to, zbog povoljnije cijene, odgovara. Za juhe pakira i dehidriranu buču, bučine koštice ima obične i s čokoladom, pravi i bučino brašno. Kukuruz u zrnu izvozi u Italiju, ovisno o godini bude ga od 100 do 300 tona. Hladnim postupkom prešanja pravi i suncokretovo ulje koje također izvozi u Italiju, za bazu za kozmetičke kreme. Obrt proizvodi i ulje oraha pa ga prijatelji zadirkuju da još treba posaditi masline i tako zaokružiti proizvodnju ulja. Maslinova ulja ipak neće biti, no laneno je u planu.
– Bazirali smo se na veleprodaju, imamo 180 dućana s kojima radimo, a imamo i vlastitu maloprodajnu trgovinu u Zagrebu, Štacun “Zagorci”, gdje plasiramo sve svoje i proizvode s još tri obiteljska poljoprivredna gospodarstva i tam’ se mogu svi proizvodi i isprobati. Za otvaranje trgovine na križanju Zvonimirove i Šubićeve ulice pomogla nam je mjera ruralnog razvoja, za zajednički nastup na tržištu. To nam se super pokazalo jer kao četiri OPG-a štedimo na tome što zajedno plasiramo proizvode i ne nalazimo svaki svoje kupce, već oni dođu k nama, degustiraju i odaberu što žele – govori Mladen Cesarec, dodavši kako se u štacunu osim njegovih proizvoda mogu kupiti još i zagorski med, brašna i sibirske borovnice.
Bude li sve onako kako je zamislio, prodajni će prostor proširiti, a asortiman upotpuniti domaćim proizvodima sa zagorskih obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava. No nije to jedino što Cesarec namjerava. Naime, u Stubičkoj Slatini na njegovu imanju upravo niče – Bučograd. On i sin Vilim koji mu već sada sa svojih dvanaest godina pomaže u poslu pa bi jednoga dana mogao i nastaviti očevim stopama, pokazuju nam dva od četiri iglua pofarbana u narančasto i u lijepo uređenom dvorištu s cvijećem i bučama postavljena na svoja mjesta. Ti su iglui nekoć služili kao prodajni prostor na zagrebačkom Adventu i da ih nije kupio, vjerojatno bi završili u smeću. Naime, kad je u nekom oglasu vidio da se rashoduju, odmah je dobio ideju što se s njima može napraviti. Uređuje se i unutrašnjost kuće s prodajnim prostorom i kušaonicom te dvoranom opremljenom starinama gdje će se moći prikazivati projekcije. Ovdje Cesarec planira organizirati i Bučijadu, i to već ove jeseni.
Degustacije i team building
– Sve bi u turističke svrhe tako posložili da onaj tko obilazi Zagorje tu ima dva sata kvalitetnog vremena za provesti, degustirati sve naše proizvode i delicije koje se mogu napraviti s bučinim uljem i brašnom, a ujedno bumo tu napravili igraonice, radionice za djecu, a imanje će se moći koristiti i za team building. Blizu kraja smo ostvarenja ove ideje. Svi su građevinski radovi završeni, a za mjesec – dva trebalo bi sve biti gotovo, sad je na redu šminka. Zagorje ima velikog potencijala što se turizma tiče i probat ćemo to iskoristiti. Orijentirat ćemo se na ugošćavanje grupa, uz prethodnu najavu, a ak’ se netko nađe u Zagorju dok mi tu od 8 do 16 sati radimo u skladištu, moći će navratiti – kaže Mladen Cesarec koji nije ni slutio da će biti poljoprivrednikom i od početne proizvodnje od nekih desetak litara ulja doći do godišnje količine od četiri tisuće litara te se prometnuti u proizvođača koji osim na domaćim šampionske titule osvaja i na međunarodnim natjecanjima.
Naime, na ovogodišnjem je najkonkurentnijem natjecanju koje se tiče bučinih ulja – 4. Međunarodnoj izložbi bučinih ulja Alpe-Adria – upravo ulje od zagorskih tikvi sa zemlje Cesarčevih nagrađeno kao šampionsko.
Ovakvima treba dati poticaje i pitati kako još možemo pomoći, tako se stvara gospodarstvo! Bravo vrijedni ljudi.