Afrički izleti izgleda vrlo dobro prolaze u njemačkoj kinematografiji. Nakon oscarom nagrađenog filma "Nigdje u Africi", ambijent, kulturu i vizualnu atraktivnost crnoga kontinenta sada je iskoristila i redateljica Hermine Huntgeburth za svoj film "Bijeli Masai".
Osim Afrike, tj. konkretnije Kenije, kao mjesta radnje, poveznice za oba filma nalaze se u činjenicama da je riječ o istinitim pričama i to ispričanima iz ženske perspektive, no za razliku od "Nigdje u Africi", "Bijeli Masai" je suvremena priča, a ljubavni naboj jednako je važan koliko i sukob europske s afričkom civilizacijom. Huntgeburth je snimila svoj film prema autobiografiji Švicarke Corinne Hofmann (u filmu se glavna junakinja zove Carola, jer se htjelo zaštiti Hofmanninu kćer) koja je kao mlada djevojka otišla na turistički izlet u Keniju, no tamo je i ostala nakon što se zaljubila u Lemaliana, ratnika iz plemena Samburu, te se, unatoč činjenici da on živi bogu iza nogu u slamnatom šatoru zajedno s mamom, odlučila udati za njega. Sudbina njihova braka tako prerasta u univerzalno pitanje može li ljubav nadjačati kulturološke razlike.
Odmah treba naglasiti da "Bijeli Masai" ima jedan veliki problem, a to je etnocentrični prikaz stvari. Naime, cijela priča prikazana je iz Caroline perspektive, što je zapravo i sasvim logično pošto je riječ o djelu nastalu iz autobiografije, te je pred gledateljem samo jedna strana priče. Bilo bi zanimljivo vidjeti i Lemalianovu verziju, koja bi sigurno pružila drukčiji uvid u njihovu vezu. Ipak, zahvaljujući umješnosti redateljice i vrlo dobroj glavnoj glumici Nini Hoss, koja je uvjerljivo portretirala Carolinu kombinaciju idealizma, odlučnosti i pragmatičnosti, "Bijeli Masai" i bez objektivnosti nudi dovoljno filmofilskog zadovoljstva.
Spoj odlične kamere, sigurne režije i uvjerljivoga scenarija ponudio je film koji bez problema funkcionira kao snažna emotivna ljubavna priča, a zanimljiva kulturološka zapažanja, poput onoga da se s turistima fasciniranim Masaima ostali "civilizirani" Kenijci sprdaju kao sa zaostalim dijelom naroda, samo pomažu da pojačaju životnost filma te osiguraju i više nego ugodno gledanje "Bijelog Masaija". (J. J.)
