Velik uspjeh komedija "Dozvola za brak" u hollywoodskom je sistemu morao uroditi nastavkom, i četiri godine nakon izvornika u kina je, obogaćena Dustinom Hoffmanom i Barbrom Streisand, stigla "Dozvola za Fockere".
Dok je u iznadprosječno zabavnom prvom dijelu pozornost bila usredotočena na vikend u kojem Gaylord Focker proživljava noćnu moru ponižavajućeg upoznavanja s roditeljima svoje zaručnice Pam Byrnes čiji otac Jack ima neobične i neobično visoke standarde za pripuštanje neznanaca u obiteljski "krug povjerenja", "Dozvola za Fockere" opisuje vikend u kojem "dozvolu" trebaju zaslužiti Gaylordovi roditelji, slobodoumni ostarjeli hipiji čiji se svjetonazor stubokom razlikuje od Jackova.
Kao i prvijenac, i ovaj je film odlično prošao na kino-blagajnama (dosad je u SAD-u zaradio više od 265 mil. dolara), no različito od njega napravljen je prilično pučki-površno i ne nudi puno dobrih štoseva. Humor se manje-više temelji na neduhovitim vulgarnostima, situacije su nerazrađene, likovi jednodimenzionalni, a gluma je uglavnom svedena na kreveljenje i prenemaganje, čemu se nije uspio otrgnuti čak ni Dustin Hoffman, dok su, primjerice, uloge Gregove bivše dadilje Isabel i cestovnog policajca upravo nepodnošljive karikature.
Premda, s obzirom na komercijalni uspjeh, treba očekivati i treći dio, "Dozvola za Fockere" serijal je izbacila izvan našeg "kruga povjerenja". (J. H.)
